POTICAJ
Ponekad se sjetim svoje učiteljice Đurđe iz osnovne škole koja je nama đacima nakon uzastopnog ponavljanja znala reći onu simpatičnu izreku: “Pa to već i vrapci na granama znaju!”. Čini mi se da i sama baš to ponekad pomislim kada sam pozvana negdje govoriti ili svjedočiti o duhovnoj zakonitosti čovjeka. No, neki dan sam doživjela upravo suprotno iskustvo. Osobe kojima sam govorila o tome kako čovjek nije samo psihofizičko biće već prije svega ima i svoju duhovno – antropološku stvarnost, ozbiljnih lica su me slušali i promatrali. Na prvu sam pomislila jesam li nešto pogrešno rekla, no tada sam shvatila da možda po prvi puta otkrivaju ovu stvarnost o kojoj govorim.
Prisjetila sam se kako sam i sama kao srednjoškolka doživjela vrlo slično iskustvo. Dok je prof. Ivančić, prije sada već puno godina na susretima koje je održavao u Zagrebu na Šalati govorio o tome tko je to osoba i čiji smo to mi, što je to uopće život i koje sve sposobnosti u svakom čovjeku postoje, tek sam otkrivala pravu istinu o sebi i svijetu oko sebe i nisam se prestajala čuditi, diviti i pitati. To divljenje i otkrivanje koje su u meni tada potaknule njegove riječi traje i dan danas i znam da nikada neće prestati, jer duh je neizmjeran, on sve nadilazi, u njemu sve nastaje novo, u njemu je razvoj nezaustavljiv, nikada ga ne možeš do kraja istražiti.
Ti živiš, a nisi svjestan da si osoba, original, neizmjerno prostranstvo mogućnosti i razvoja; činiš dobro ili se pak odlučuješ činiti nešto loše, a ne znaš da ti upravo tada tvoja savjest progovara; možda si rob navika i navezanosti, a sloboda u tebi čezne zaživjeti; muče te strahovi i nepovjerenja, a potrebno je Dobroti povjerovati i početi očekivati dobro…
Prijatelju dragi, koji sada ovo čitaš, pozvan si da živiš svoju duhovnu stvarnost! Tvoja duhovna duša čeka da je zavoliš, da je otkrivaš, da promišljaš i propitkuješ tko si i kamo ide tvoj život i da se razvijaš svaki dan sve više i više! Danas nemoj biti onaj “stari” od jučer, budi danas nov čovjek, bogatiji za barem jednu novu spoznaju, za novu odluku, za dobro djelo, za novo prijateljstvo… Preporučam ti, ako već dugo nisi ili možda do sada nisi, da u narednim danima uzmeš u ruke koju od brojnih knjižica koje je napisao profesor Ivančić. Kroz te ćeš retke, sigurna sam, dobiti poticaje da i sam počneš više promišljati o duhu, otkrivati ga, produbljivati svoje spoznaje, naučiti diviti se svijetu oko sebe i u sebi.
https://hagio.hr/kolumne/iz-pera-hagioasistenta/za-dobar-dan-iz-pera-hagioasistenta-195/
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
