Ponekad nam se čini da stvari i situacije u našem životu nikako ne idu na bolje. Može nam se čak i učiniti da je sve što činimo uzaludno i da nema pomaka i rješenja na vidiku unatoč našim brojnim naporima. Osjećamo se nemoćnim pred zlom koje nas šiba sa svih strana. Zlo se i ovih dana čini moćnim, ponižava nas i gazi naše dostojanstvo i našu ljepotu, dijeli ljude, razara obitelji, pokreće ratove. Promatram fotografiju razrušenog grada na Bliskom istoku i djece koja na prašnjavim sablasnim ulicama čekaju na komadić hrane i malo vode…
U meni se budi nutarnji krik duše koji kao da hoće svom snagom najglasnije što može viknuti: “Ljudi, što to radite! Stanite! Zaustavite te rakete i bombe! Zaustavite razaranje! Zar ne vidite da nas zlo sve zavodi i uništava?! Moguće je i drugačije! Zar nismo za vječnost stvoreni, a ne za malo zemlje, nafte, novca? Kako je čovjek nisko pao…Može li se iznova pridići? Može li biti drugačiji? Može li doći do pomirenja i mira između ljudi i naroda? Naravno da može! Zlo nema nikada zadnju riječ! Ono opstaje samo onda kada mi na njega pristajemo i kada smo u njega nemoćno zagledani. Tiha snaga ustrajnog povjerenja u Dobro, ne odustajanje usprkos trenutnom padu, nada povrh svake nade, to je put i izlaz. Onaj dobar prkos: “Neću odustati! U meni je snaga dobra i to dobro će pobijediti!” Ponovo sve može biti drugačije.
Umjesto raketa i dronova na nebu će opet letjeti ptice, sivilo i prah zamjeniti će bujno drveće i cvijeće, umjesto suza i straha, u očima će ponovno sjajiti znatiželja i radost života. Ti i ja, ovo društvo i ovaj svijet pripadamo Stvoritelju. Mi smo Njegovi! On nas nikada ne napušta i nikada ne odustaje od nas. On je uvijek vjeran svojim obećanjima.
Njegova svemoćna zaštita je nad nama i zato usprkos svim poteškoćama kroz koje sada prolaziš, dragi čitatelju, neka tvoje srce ispuni sigurnost da će sve biti dobro i s tobom i tvojim životom, sa tvojim roditeljima, braćom i sestrama, sa tvojom djecom i prijateljima, sa tvojom domovinom i svijetom. Naš Stvoritelj je silan i snažan, pred Njim svako zlo uzmiče i nestaje, sve će proći, no, On ostaje dovijeka! Svaki rat će se zaustaviti, svaka politika proći, svaki silnik poražen, a mir i ljubav ponovno će zavladati! U misli mi dolazi mladomisnički psalam našeg profesora Tomislava Ivančića koji upravo to navješćuje: “Išli su, išli plaćući, noseći sjeme sjetveno, vraćati će se s pjesmama, noseći snoplje svoje!”.
Očekuj ono dobro, tiho i strpljivo, ustrajno… Vidjeti ćeš – bit će!
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
