ZAVOLJETI SEBE
Čovječe, upoznaj samoga sebe glasi klasična grčka poslovica. Zavoli samoga sebe – bila bi kršćanska poslovica. Ili: Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo. Pokušajmo zajednički zavoljeti sebe.
Ti si čovjek, imaš svoje ime i prezime, svoj spol, sposobnosti, čežnje i želje, imaš svoje strahove, budućnost, rođenje i svoju smrt. Nogama hodaš ovom zemljom, a mislima, maštom i duhom krećeš se beskrajnim bespućima. Istovremeno si tu poput Prometeja prikovan uza zemlju i bezgraničan posvuda i u svakom trenu. Tijelo zasićuješ hranom ove zemlje, duša ti čezne za hranom beskraja, a tvoj duh za znanjem i za Neizrecivim. Dok ti tijelo traži komade hrane da napuniš smočnice i da imaš pun stol, dotle tvoj duh grabi za knjigama, za školama, novim saznanjima i beskrajnim prostorima. Prikovan si uz ovu zemlju, a opet slobodan. Riječ koju izgovaraš slobodno, nesputano plovi čitavim svemirom, stiže od uha do uha, ide od generacije do generacije čovječanstva. Zatvoren u četiri zida svojom se maštom možeš kretati zvjezdanim putanjama, hodati svim putovima zemlje, biti prijatelj sa svim ljudima, razgovarati čak i sa samim Bogom. Istovremeno si prikovan i slobodan. Rob i slobodnjak. Naizgled si tek hrpa mesa, a iznutra si bogatstvo i nosiš sve, kao da si čitav svijet u malom. Izvana ranjiv i smrtan, a iznutra besmrtan, zdrav i vječan.
I kad bi čitav život istraživao sebe, ne bi bilo dovoljno da se dokraja spoznaš. Čovjek postaje malen kad pomisli da se dovoljno pozna. Prestaješ sebe voljeti, kad pomisliš da više nemaš što u sebi novoga pronaći. Dok o sebi skromno misliš, nisi istinit. Ti si ono što o sebi misliš i postat ćeš onakvim kako sebe vidiš u svojim mislima.
No sebe ćeš spoznati toliko koliko se više voliš. Rijetki su ljudi koji se vole. Ljudi obično sebe koriste, manipuliraju sobom, zloupotrebljavaju svoje tijelo, traže u sebi užitke i zadovoljstva i tako razaraju ljepotu i perspektivu koja je ugrađena u njima. Ti si beskrajan u ograničenom prostoru, ti si božanski vječan u vremenitom smrtnom tijelu. Ti si pupoljak koji se može rascvasti u raskošan cvijet, ti si jutro koje se može razviti u dan, ti si rijeka koja se može sliti u ocean, ti si klica žira koja može izrasti u visoki hrast. Da bi mogao zavoljeti sebe, potrebno je upoznati sebe. Da bi mogao zavoljeti sebe, potrebno je upoznati ono u tebi vječno, perspektivno, svemoćno.
Pokušaj još danas. Zagledaj se u svoju ruku, zagledaj se u lice, u svoju prošlost, u ambijent u kojem sjediš i u budućnost u koju ideš. Izgovaraj polako: To sam ja. Izgovaraj svoje ime i pokušaj možda po prvi put reći: Hvala Svenazočnom Bogu koji ti je darovao tebe. Ali, nemoj to činiti samo jednom. Svaki dan kroz neko razdoblje upoznaj sebe, otkrivaj bogatstva svoje duše, dodirni odnose s drugima, dotakni čežnje i pođi na krilima mašte u nove svjetove, a onda se raskrili poput ptice na leđima svojih misli. Tako ćeš prepoznati kako si čudesno satkan i kako si svestrano obogaćen. Osjetit ćeš kako si dostojanstven. Bit će to pečat tvojim poslovima i povjerenje poslovnim partnerima. Rađat će ti se novi snovi o pothvatima o kojima ni slutio nisi. Jer, daleko očaravajuće je spoznavanje čovjekovih predjela, nego zemljinih i prirodnih područja. Obuzet će te ljubav i osposobiti te da vjerno živiš u braku, uzorno u obitelji i da uspješno vodiš poslove.
Zavoljeti sebe znači zavoljeti umjetnika koji te ostvario. Neka ti je blagoslovljen susret s njime.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
