Sa seminara “Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se” (Lk 6,37-38)
Na seminaru nove evangelizacije, održanog proteklog vikenda u “Očevom domu”, nadomak glavnog trga u Zagrebu, pod nazivom “Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se” kao sudionici mogli smo iskusiti more blagodati i svu raskoš stvaralačkog Apsolutnog Duha koji sve pokreće, oslobađa i oživljava, kako u nama tako i oko nas. Duha u kojem svaki dan i živimo a kojega smo tako premalo svjesni.
Upravo je to i cilj svakog seminara; osobni susret sa Onim koji me kao osobu ionako najbolje poznaje, koji jedini može i hoće ispuniti sve praznine moje nutrine i života, s kojim nema nemogućih situacija. Potrebno je samo otvoriti se u jednostavnosti srca, iskrenosti i poniznosti pred Njim.
A u zajedništvu s drugima, koji za istim teže, taj osobni susret svakoga od nas postaje vidljiva stvarnost, ne samo u nama nego i među nama.
Uistinu je poticajno i ohrabrujuće kada čuješ od sudionika i podsjetiš se na ove istine: “Moja vjera je postojana, ali bez nade i ljubavi ne znam što bi bilo s mojom vjerom”, “Moj Bog mene voli!”, “Ja sam milje Božje!”. Na postavljeno pitanje voditelja na početku seminara; Što tražiš od ovog seminara? u meni je odjeknula riječ: Osluškivanje! Što mi to imaš reći Gospodine? I prava je radost kada tijekom seminara otkrivaš što to u tvom srcu “osvjetljava i progovara” Duh koji te i pozvao da bi te oživio:
- Moj život bi imao smisla kada bi… ga najprije prihvatila kao dar a zapravo i nemam drugog izbora. Našla sam su njemu bez da sam o tome odlučivala i sad je samo važno otkriti Onoga Tko je poželio baš mene spustiti među ove ljude, u moju obitelj, u ovu generaciju, na ovu Zemlju, Onoga Tko mi jedini može pomoći odčitati: za što sam ja to stvorena? Gledajući dalje u stvoreni svijet već se nazire da bi to mogla biti: ljepota, sklad, zajedništvo, dobrota i ljubav.
Otac Nebeski… je moj pravi tata, On me znao prije svih, On je htio da se ja rodim. Nikada me nije ostavio, stvara me i sada. Ta Očeva ljubav je mene nosila kroz život i sačuvala do današnjeg dana. Vjerujem da će biti moj oslonac sve do našeg susreta oči u oči u vječnosti. On zna za mene i to mi je dovoljno da u “olujama” ovoga života imam duboki mir da će sve izaći na dobro. Hvala ti Oče, što si tako čudesan i što si me dozvao u život! Želim otkrivati tvoje planove za mene i zajedno s tobom ih ostvarivati.
Želim izaći iz grijeha ali… i kad izađem vidim da mi se on stalno vraća i neprimjetno ušulja u moje srce. I zato meni nema druge nego potražiti pogled Onoga koji me ne osuđuje, Onoga koji me i tada prima i skida terete koje grijeh donese i popravlja oštećenja koja je grijeh učinio u mojoj duši i životu. Isuse, hvala ti što ti uvijek mogu doći!
Tko je za mene Isus?… jedina luka spas za moj život… jedini pravi Prijatelj, zaštitnik… Gospodar i izvor svake mudrosti, zapravo Mudrost sama. Isus je moj smisao i garancija da ću živjeti vječno u Očevoj ljubavi. Isus je moja mogućnost pomirenja s bratom čovjekom, ponuda slobode i zdravlja kad me snađu prijevare, ropstva i bolesti Zloga, Neprijatelja i Lašca… Isus je moja Nada koja nikad ne umire. On je Ljubav za kojom čeznem, On je čistoća moga srca, hrabrost mojih iskoraka, snaga u patnji, nježnost u grubosti, odmor, radost i prisutnost u svakodnevici…
Moja mi se vjera čini kao… u magli, kao da još nejasno raspoznajem Isusovu prisutnost u sebi i oko sebe. Jer da to nije tako, bilo bi više čudesa u mom životu. A ja vidim da ih je još uvijek premalo. Osim toga vidim da se i u svijetu malo toga mijenja, a Isus kaže: “činit ćete djela koja sam ja činio i veća ćete od njih činiti”. Isuse vjerujem, želim vjerovati, pomozi mojoj nevjeri! A još više pomozi mojoj razumskoj vjeri da postane goruća vjera moga siromašnog srca!
Isus mislim da sam potpuno tvoja ali… još uvijek vidim kako moja djela često govore suprotno, ja i Ti kao da smo na suprotnim stranama. Jedno govorim, drugo mislim a treće činim. A kolike li sreće kad se to troje poklapa međusobno i još sa Tvojom Riječju, zakonom koji si upisao u moje srce! Pomozi mi da ne gledam toliko u svoje propuste i slabosti već da budem zagledana u tvoje oči pune ljubavi i simpatije za mene, da tako imam hrabrosti zajedno s tobom još odlučnije izgrađivati ovaj svijet, prvo onaj u meni a onda i oko mene…
Crkva je za mene… Noina arka u kojoj sam sigurna usred “oluja i poplava” ovoga svijeta punog zamki za moje srce i dušu. Ona me hrani “nebeskom hranom” po kojoj postajem mudra i hrabra za donositi odluke koje čuvaju moj život i živote mojih braće i sestara, koji su mi darovani u toj Crkvi da na putu u Očev dom ne budem sama… Mi smo pozvani biti svjetionici usred mraka ovog modernog svijeta. A izvor svjetla je Isus Krist, glava Crkve.
Još ne poznajem Crkvu jer… se nju ne može nikada do kraja poznavati jer je ona Isus Krist a njega mogu samo iznova otkrivati u svjetlu Njegova Duha Svetoga, uranjati u to Otajstvo koje mi otkriva i mene kao čovjeka, kao neizrecivu tajnu koju sam također pozvana otkrivati i kao dar svaki dan iznova prihvaćati.
Duše Sveti ti si za mene…tiha a tako snažna Prisutnost, Osoba koja sa mnom korača kroz život. Ti si moje oči, moje ruke, moj hod i moje srce. Ti me oživljavaš, podižeš, vodiš i nosiš. Jedino s Tobom mogu do Isusa koji je Put do Oca koji me ljubi.
