Preobrazba života

Piše: Silva Vrdoljak, hagioasistentica 

Temeljni odnos prema životu zahtijeva konkretizaciju, preobrazbu u svakodnevnici. Biti nježan/na i brižan/na prema bližnjima, biti susretljiv/a s ljudima, biti sposoban/na darivati sebe, biti društven/na i zauzimati se za istinu i pravdu, njegovati bolesne i nemoćne, biti duhovan/na i bitan/na, biti povjerljiva i karakterna osoba – samo su neke od vrlo zahtjevnih konkretizacija, poštovani čitatelju/ice. Misao da je to nemoguće ostvariti jer si samo čovjek, s jedne strane, te idealiziranje života, s druge strane, su dvije krajnosti koje ne dovode do osobne promjene. Ostati frustriran/na i nezadovoljan/na te optuživati druge, to su vidljivi simptomi koji mi ukazuju: kakav/va sam ja u sebi. I upravo je to je naša najdublja patnja: praznina zbog “neimanja” čežnje u sebi za promjenom koja je u svojoj biti prisutnost Stvoritelja, ali u projektu, u našoj odluci za ostvarenjem iste. Jer, imati čežnju znači “probuditi” duh u sebi, znači krenuti.

Nastavno možemo reći : početak svake preobrazbe, poštovani čitatelju/ice, započinje pitanjima: Imaš li ti čežnju za preobrazbom? Što mi znači osobna promjena u oblikovanju života? Odgovoriti na ta pitanja znači uvidjeti da nam treba obrat.

Zašto obrat?

Jedna mi je osoba izrekla kako ju najviše boli kada joj bližnji kaže : Ti se ne želiš uopće promijeniti! U današnjem svijetu postmoderne, transhumanizma, relativizma, naglašenog individualizma i subjektivnosti savjesti, svjedoci smo da za mnoge ljude promjena često pogrešno znači: promjena radnog mjesta ili bračnog partnera. Zašto je to tako? 

U Stvoritelju, Bogu je jedinstvo. Ono što Otac misli, Sin izgovara a Duh Sveti ostvaruje. U čovjeku se dogodio lom u temeljima njegova bića. Dogodila se podijeljenost. Prva posljedica praiskonske krivnje čovjeka jest da čovjek više neće biti jedinstven, već u sebi podijeljen. U čovjeku su misao, riječ i djelo razdijeljeni, što znači da jedno mislimo, drugo govorimo, treće radimo. Čovjek koji je neposlušan svojoj savjesti postaje opasan za sebe i druge. Zato nam treba obrat, jer u svim ljudima su savjest, sloboda, intelekt, srce teško oštećeni, a to znači da smo postali duhovno-antropološki nesposobni. 

Dijagnoza i terapija – Put u jedinstvo

1. Savjest znači nešto više od samog poznavanja vrednota. U savjesti čovjek dotiče temelje svoje egzistencije, u njoj se opredjeljuje na spas ili propast. 

2. Temelji čovjekove duše zajedno sa spoznajom i htijenjem tvore jedinstvo. Budući je čovjek stvoren na sliku Stvoritelja, možemo u čovjekovoj duši očitati jedinstvo i trojstvenost u temeljima duše, te spoznaji i htijenju.

3. Ako se suprostave spoznaja i htjenje u čovjeku, to uzrokuje duboke boli u temeljima ljudske duše. U dubinama čovjekova bića to zadaje ranu koja vapi za ozdravljenjem.

Kada se spoznaji suprostavlja volja iz zlih nakana, tada spoznajna moć boli, kao i volja kada je suprostavljena jasnoj spoznaji uma. Najtežu bol osjeti čovjek u temeljima svoga bića kada um pokazuje jasnu spoznaju dobra, a volja se u svom htijenju tome suprotstavlja. (usp. T. Ivančić, Ovisnost i sloboda)

4. Najbolnije zapravo boli duša. Ta bol razara sve čovjekove sposobnosti, čovjeku oduzima smisao, baca ga u besciljnost i bezvoljnost, tjera u očaj i samouništenje. U čovjeku tada nastaje rascjep, pukotina. (usp. T. Ivančić, Ovisnost i sloboda)

5. Povratak u jedinstvo, obrat se može dogoditi: čovjekovom čežnjom za promjenom koja pokreće htjenje, odluku i snagom Duha. Duh Sveti nikada ne djeluje bez suradnje s čovjekovom slobodom.

6. Sloboda se događa u cjelini čovjekove egzistencije. Za onim za što se čovjek odluči, usmjeravaju se njegove snage. Odluka je stoga bitna za sve što čovjek želi ostvariti.

7. Svojom duhovnom strukturom čovjek prepoznaje da ne može probiti zidove i okove svoje ograničene egzistencije.  On nema vlast nad Bitkom, već Bitak određuje njega. Zato u Isusu iz Nazareta nalazi odgovore i put jer Njemu pripada apsolutni Bitak, a ne relativni. Isus iz Nazareta kao Bogočovjek sudbonosno je važan za svakog čovjeka i cijelu ljudsku povijest.

Hrabar, odvažan život jest život vođen samim središtem našeg bića. “Samo hrabro!” znači “Pusti neka govori samo središte tvoga bića!” (usp. H. Nouwen )

Sjeti se tko si – Tomislav Ivančić

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.