7.12.2025. Mt 3,1-12
U vremenu tolerancije ima li netko tko je glas koji viče u pustinji?
Ima li netko u mome životu tko mi je slobadan reći istinu o meni?
Jesam li ja slobodan čuti ono o sebi što i nije tako ljepo?
Koliko daleko ću ići, da se obranim, da se opravadam, mogu li prihvatiti, promisliti i obratiti se?
Treba li meni obraćenje? Što je to za mene?
Ovih mi je dana postalo totalno jasno, jer sam doživljavao i od ljudi i u Svetom pismu, da je zapravo pitanje priznanja grijeha i slabosti pitanje poniznosti, dok je s druge strane opravdavanje pod svaku cijenu.
Na zemlji se spašavaju samo oni koji priznaju svoj prijestup i svoj grijeh. Oni kojima kažeš da su sagriješili, a oni se opravdavaju, oni su sotonski. Oni se, naime, ne mogu osloboditi svoga grijeha. Ako mu rekneš to i to si pogriješio, a on se opravdava, to znači da se on neće tu promijeniti. On ostaje kod staroga grijeha. Ako ti priznaš, onda znaš da se hoćeš mijenjati. Tad i milost Božja dolazi.
Htio bih da tu stvar temeljito shvatite jer vidjet ćete da ćete po njoj razumjeti gdje ste na duhovnom polju. Jeste li pali skroz u negativno, prešli čak granicu dobra i zla, ili ste još u nadi da možete nešto napraviti?
Ono što ćete doživljavati je da će vam se rane pojavljivati kad vas netko kritizira. Odmah vam se čini: „ Joj, mene netko ne voli.“ Tada se vidi koliko je duh u nama jak, a koliko je tijelo jako.
Osjetljivo područje gdje ćete tako brzo osjetiti jeste li u duhu ili u tijelu. Tako brzo ćete tražiti da se opravdate, a nemate se što opravdavati. Čim se ja ne opravdavam, to znači duh je u meni, vidjet će se. Nemam se ja što opravdavati. Ranila me kritika, to znači da još postoji rana. S druge strane, pazite uvijek na ovo, kad ti priznaš: „ Pa možda jesam, pa da, joj, pa možda imaš pravo“, tada rješavaš stvari. I neće vam biti lako neprestano, neprestano ići tim putem priznanja.
U Novom zavjetu stalno se govori da Gospodin poniznima daruje milost. Isus se ponizio sve do smrti na križu. Skroz se ponizio. Kako su mu se izrugivali, kako su mu govorili: „ Aha, evo tebi, ako je Bog s tobom, neka te skine s križa. Gdje je taj tvoj Otac?“ Grozno, a mogao je samo zaprijetiti prstom, pa da ih sve uništi. Postoji Netko tko će me opravdati, ne moram ja.
Molitva
1. To sam ja, to si ti, u svijetu koji nije tvoj. Gledaj mirno sebe kao jedinku: baš ja, u tom svijetu, u kojem ne znam čiji sam, odakle sam, zašto moram tu živjeti. Tu, gdje si na vjetrometini, mogu te virusi, mogu te bakterije, vjetrovi, snijeg, može te vrućina, mogu te kola pregaziti, može ti toliko toga nauditi, samo gledaj sebe. Tko sam? Čiji sam? Među 7 milijardi ljudi JA imam samo sebe. U tom svijetu zla, bolesti, smrti, kako da ostanem čitav?
2. Polako gledaj kako dolazi Isus i skida s tebe sve to prljavo iz tvojih misli, iz tvojeg uma, iz tvoga života, iz tvoje svijesti. Uzima sve što je u tebi negativno, bolesno, krivo. Pusti Isusa neka do zadnjega uzme sve s tebe, do zadnjeg zareza. Bog te je Otac stvorio i ljubi te. Bog Sin te je otkupio od svih negativnosti. Nemoguće je na zemlji biti čist. Zemlja je močvara. Zato dolaziš Isusu da te opere, presvuče. Dopusti mu, Otkupitelju, Spasitelju. Samo gledaj, polako Isus uzima sve što priznaš da je na tebi prljavo: „ I ovo ne valja, i ovo je bolesno, i ovo je strašno.
Priznajem, priznajem, nisam u redu, nisam savršen. Nisam dostojan biti tvoj evangelizator, druge popravljati kad sam još gori. Evo me, Isuse, priznajem.“ Gledaj kako Isus uzima sve to tvoje što priznaješ, a u tebe stavlja božansko novo. Sad možeš biti vrhunski evangelizator.
3. I dok tako se događa, gledaj kako Isus kaže: „Sad ću te obući u Duha Svetoga, u Silu odozgor.“ Obuci Duha Svetoga sada. Pusti neka se natopi svaka stanica tvoga tijela, svaki organ tvoje duhovne duše, sve tvoje reakcije, tvoje sposobnosti. Skinuo si zemaljsko, oblačiš nebesko. Skinuo slabašno, oblačiš sada svemoćno. Gledaj kako tiha rosa, maglica ulazi u tebe i cijelog te napunja. Skroz, skroz, skroz u tebe ulazi Sila Duha Svetoga.
Samo gledaj u sebe kako se pojedini organi u tebi osovljavaju na noge, postaju zdravi.
Počinju funkcionirati. Ne živim više ja, Duh Božji živi u meni.
4. Promatraj kako taj Duh Sveti u tebi oblikuje Isusa Krista kojeg si toliko puta primio u pričesti. Kao što je u Mariji začeo Isusa Krista, tako u tebi to sada čini. Koliko si puta primio pričest, a ništa se to ne vidi. Sada Duh Sveti u tebi iz sveg tog blaga tvojih pričesti čini da se Isus u tebi vidljivo pojavi. Snažno. Kad držiš seminar, da ljudi osjete: „ Ovo Isus govori, ovo Isus dolazi k meni da se s njime susretnem.“
Gledaj kako Duh Sveti u tebi sada Isusa oživljava.
5. Gledaj ljude koji su te u životu vrijeđali, kritizirali, gdje su ti pokazivali tvoje pogreške, gdje su te ismijavali, gdje su te krivo optuživali. Pokušaj im samo mirno reći: „Hvala vam što ste to učinili. Sad sam shvatio da je ovo svijet u kojem vlada đavao i grijeh i da je tu nemoguće da me se ne napada, ali kad pred Bogom priznam, ja sam s njime, kad se ne opravdavam, nego priznam, tad sam s Bogom, tad sam čist. Ti si mi krivnju grijeha oprostio, Bože.“ Priznaj sve, čak i tamo gdje misliš da nisi apsolutno kriv. Ti ne znaš jer ne vidiš ni sebe ni svoje osjećaje ni događaje dovoljno, to Bog vidi u tebi. „Neka bude, priznajem Isuse, kajem se Isuse, žao mi je. Znam da sam slab. Znam da sam grešnik.“ Ne moraš se ničim ponositi na ovom svijetu.
Đavao više nema od tebe nikakve koristi. Ti si prezreo njegov svijet i ušao u Božji. Kad se opravdavaš, onda ti je važno da đavao kaže: „ Vidiš, pa da, u mome svijetu ti si važan.“ Ne, neka me popljuju. Samo je Bog važan i ja u njemu.
6. Neka ti na kraju ostane rečenica: Tko god se ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom. Tko god se ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom. Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Tko se ponizi, taj će se uzvisiti. Tko se ponizi, taj će se uzvisiti. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom.
Samo budite svjesni onoga što Isus govori u 16. poglavlju Ivanova evanđelja:
„Vas će napadati jer su i mene napadali, zato što ste moji, svijet će vas mrziti.
Tomislav Ivančić, Iz nagovora evangelizatorima
