Tko je čovjek? Tko sam ja? Zašto postojim i da li uopće postojim?
Čovjek je vrhunac stvaranja, Božje stvorenje. Bog je stvorio dobar i uređen svijet. Bog je početak koji je sve pokrenuo, a Isus je iz onostranosti došao da nam kaže da Bog postoji, da nas voli i da je on dobar. Isus nam je rekao od kuda smo došli i kamo idemo. Bog je trojstven, a takvog je načinio i čovjeka (kao muško, žensko i dijete).
Postoji li Bog ili je sve nastalo slučajno, da iz nereda nastane red, naravno da ne. U svakoj sitnici postoji red, a to pogotovo možemo vidjeti u prirodi. Postoji Um u svemu stvorenom i kad čovjek malo bolje razmisli ne može nijekati Boga. Čovjek od svoga začeća poznaje Boga, tamo smo ga sreli. Svatko od nas je original, za svakoga od nas postoji plan. Svakome posebno je dao život, udahnuo dah života.
Ja sam ja i ne mogu biti nitko drugi. Moj Stvoritelj je htio baš mene. Svaki čovjek je želja u Očevom srcu, a mi sebe baš i ne želimo. Profesor Tomislav Ivančić je rekao da postoje samo oni koji ne prepoznaju kome su važni. Ako je nas naš Stvoritelj zaželio i voli nas od kud nama pravo da mu prigovaramo. Jer mi nismo ono što smo sada već ono što možemo biti. Nisam stvoren savršen već nedovršen. Želimo li mi biti svjesni da smo dragocjeno biće?
Većina ljudi vidi sebe kroz oči drugih, to jest kako nas drugi vide, što će drugi reći o nama i na temelju mišljenja drugi stvaramo sliku o sebi. Također, za sebe imamo visoke standarde i sami sebe često razočaramo previsoko postavljenim ciljevima, kada pogriješimo ili ne uspijemo teško sami sebi opraštamo. Isus Krist je taj koji je sve naše krivnje uzeo na sebe i nas oslobodio, a mi se i dalje ustručavamo oprostiti si, a naš Bog nam je oprostio. Često mislimo da su naši grijesi naša privatna stvar, ali oni se itekako odražavaju na našu okolinu pa i cijeli svijet. Mi smo projekt i važno je naš plan uskladiti s Božjim planom za nas. Svatko od nas je darovan ovom svijetu, ovoj obitelji, ovoj zajednici. BAŠ JA!
Svaki čovjek je jednako vrijedan u Božjim očima. Najdragocjeniji dar ovome svijetu je čovjek, a njegova cijena je Isusov život. Prihvaćam li ja sebe iz Božje ruke? Prihvatiti sebe je prvi korak da zavolimo sebe. Ljubav je odluka, a čovjek se nekada boji biti on sam. Želi biti poput drugih, a ne shvaća da je on original. Možemo barem biti zahvalni što postojimo, idemo početi poštivati sebe. Isus je dao dvije zapovjedi:
1. Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.
2.Ljubi bližnjega svoga, kao samoga sebe. Znači trebamo ljubiti Boga, svoje bližnje i sebe. Idemo zavoljeti sebe i sve dobro na sebi, a ono zlo ćemo ispovijedati. Čovjek kada voli sebe ima čistu savjest. Trebamo voljeti sebe kao što nas naš Stvoritelj voli ali moramo prvo upoznati sebe. Tu nam je potrebno svjetlo Duha Svetoga. Čovjek koji voli sebe i drugi ga vole, a koji se mrzi njega nitko ne želi u svojoj blizini.
Mene je moj Stvoritelj htio, baš ovakvu kakva jesam, njegova sam miljenica, njemu sam važna.
Ova tribina i ove prve srijede u veljači održana je već na poznatom mjestu, a kao i uvijek predvodila ju je hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju Zrinka Ferenčina.
Pozivamo vas i na sljedeću tribinu koja će se održati u ožujku.
