Piše: Anka Severin, hagioasistentica, Zagreb
Marljivost je sposobnost duhovnog karaktera osobe da promišljeno, svjesno i brižno obavlja svoje poslove najbolje što može. Marljivost je i ujedinjenje odgovornog i savjesnog rada, ljubav prema radu. Znali su stari ljudi reći: „On je maran”, a to je značilo da se brine za svoju obitelj i marljivo radi. „Protivimo se marljivosti kad se sjetimo da trebamo nešto hitno napraviti, ići na posao, u školu, na put, spremati kuću, glačati ili kuhati, a to ne učinimo.. Još se više protivimo kad trebamo učiti, polagati ispite, držati tribine, susrete i seminare, izložiti se u javnosti za istinu, svjedočiti drugima tko nam je promijenio život… a često nam dođe „ne da mi se”. Taj „ne da mi se” novi je izričaj za lijenost. A lijenost je kočnica, ostajanje po strani, zaustavljanje, te oduzima snagu marljivosti. Lijenom čovjeku dolaze na um razne misli i tako gubi vrijeme u kojem bi mogao učiniti nešto dobro. Čovjek zahvaćen lijenošću lak je plijen za užitke koji vode u ovisnost.
„Marljivost nam pomaže da ne dopustimo da nam vrijeme protječe prazno i besmisleno, a to će se dogoditi ako nas uhvati lijenost ili zadrži neki užitak” (Tomislav Ivančić, Antropologija, patologija, terapija, 53. str.)
Kako ne dopustiti da nam vrijeme protječe prazno i besmisleno? Kako se odmaknuti od užitka? Teško, jer smo već dopustili da nas zahvate lijenost i užici. Ujutro čim se probudimo hvatamo se mobitela, uključujemo se u TV programe, sjedamo u automobile i odmah mora treštati glazba, bez kave ne možemo oči otvoriti… Kupujemo svakojake nepotrebne stvari i nagomilavamo ormare. Nakupili smo dječjih igračaka za cijeli vrtić, a djeca to pogledaju samo jedan dan, jer se opet samo hvataju mobitela. Satima sjedimo na kavicama, družimo se, a opet svatko gleda svoj „ekrančić”. Bezglavo hodamo amo-tamo, kao da smo upali u blato, a vrijeme prolazi i prolazi, prazno i besmisleno.
Gdje je središte marljivosti?
Pokretanje marljivosti u središtu je našeg bića, u duhovnoj duši. A to je tajanstveni prostor u nama, između psihe i vjere, koji očekuje da si osvijestimo koju to neotkrivenu dragocjenost imamo u sebi. Sposobnosti za duhovno-karakternu marljivost nalaze se u organskom aspektu duhovne duše; u osobi, životu, savjesti, intelektu, srcu duhovne duše, mislima, riječima i djelima, slobodnoj volji, povjerenju, kreativnosti, mašti duha, interpersonalnosti, pamćenju i sjećanju, svrhovitosti itd., ali i u egzistencijalnom i bazičnom životu u nama.
Nismo jadni ljudi ostavljeni na pustom otoku. Ne, nismo! Čovjeka je stvorio netko savršen, vječan i svemoguć. Netko tko čezne za nama, kao kad majka i otac čeznu za izgubljenim djetetom. Netko tko ljubi kao što zaručnik ljubi zaručnicu. Netko tko nas očekuje kao što supruga čeka svog supruga mornara. Dovikuje nam kroz sunčeve zrake! Osvježava nas jutarnjom svježinom. Umiruje nas svemirskom tišinom i nadom u vječni život. Tko je taj prisutnian dok smo mi odsutni? Tko je taj nepromijenjeni, oduvijek i zauvijek? Jedan jedini Stvoritelj svega postojanja. Osovina na kojoj se sve pokreće. Izvor i uvir svakoga života.
Ako radimo i živimo kao što radi i živi većina ljudi, dobit ćemo ono što većina dobiva, no ako želimo nešto izvrsnije, trebamo pripremiti drugačiji, marljiviji pristup. Naš Vječni nas gleda i sluša, čeka da mu dopustimo da s nama radi. On zna raditi sve poslove, ništa mu nije strano i želi nam pomoći. Tamo gdje smo stali i ne znamo dalje, On zna. Tamo gdje smo izgubili On zna kako će nadoknaditi. Tamo gdje su nas prevarili On će pravedno postupiti. Tamo gdje smo sve upropastili On će nas opravdati i popraviti. Na nama je da imamo povjerenje u Njega, a u vremenu koje nam dolazi vidjet ćemo Njegov zaokret i zahvat. Spoznat ćemo što smo učinili, a što nismo mogli učiniti ni predvidjeti, no učinila je neka nevidljiva ruka.
Svaku osobu već je kod začeća obdario posebnim talentima i sposobnostima, a s naše strane je da marljivo radimo, oslanjajući se na njegovu pomoć. Tada nam rad donosi radost.
Ostvarivati marljivost možemo samo ako ulažemo napor, ako želimo raditi i onda kad nam ne ide, i onda kad nam se sve suprotstavlja. Kad pobjeđujemo suprotstavljenosti, sposobnost marljivosti ostvaruje se u nama.
Opasnost je postati radoholičar, ostajati do kasnodokasno na poslu, misliti da će tvrtka propasti bez nas i da moramo raditi pod svaku cijenu. Takvim radom zapuštamo svoju obitelj kojoj smo nezamjenjivo potrebni. Ujedno će nas zahvatiti nezadovoljstvo i neobjašnjivi umor jer se nismo dali i onima koji čeznu za nama. Promislimo, jedan dan ima 24 sata; osam sati za rad, osam sati za Stvoritelja, sebe i svoju obitelj i osam sati odmora i sna. Rad i odmor idu ruku pod ruku. Svakako naći vrijeme u danu za dnevni odmor, u tjednu za tjedni odmor, a u godini za godišnji odmor. Kada tako uskladimo svoj život, mi smo u redu, a red stvara red i jača u nama sposobnost marljivosti.
Hagioterapijska praksa
Priznajem – nisam marljiv/marljiva Žao mi je što mi vrijeme protječe prazno i besmisleno Odlučujem biti marljiv/marljiva Ispravljat ću svoj život tako da ću jačati duhovne snage u sebi i marljivo zalagati se i truditi u radu i djelovanju Opraštam si: lijenost, užitke, nemar, izgubljeno vrijeme i otuđenost. Oprosti Ti meni što Te nisam doživljavao/doživljavala prisutnim i nisam puštao/puštala u život.
