Dobrim svladavajte zlo
Jedna priča kaže da su u zdjeli na stolu stajale dvije jabuke. U blizini tog stola stajala je malena djevojčica, a pokraj nje njezina majka. Kada je djevojčica ugledala jabuke na stolu, odmah je prišla stolu, uzela prvo jednu jabuku u ruku i zagrizla je, a potom i drugu. Nato je njezina majka odmah u sebi počela prigovarati i osuđivati je, misleći kako nije u redu takvo što od njezine kćeri. Mogla je ostaviti tu jednu jabuku za nju, a ne odmah uzeti obje, te je donijela odluku da će joj reći kako to nije u redu. Odmah potom djevojčica je prišla majci s obje jabuke koje je zagrizla, pogledala ju je i ispružila ruku u kojoj je bila jedna jabuka i rekla: “Mama, ova je za tebe. Ta je slađa.” Majka se zacrvenjela i odmah postidjela što je osudila svoju brižnu kćerkicu.
Često se sjetim ove priče, dragi prijatelju, kad god osudim čovjeka. Ne činimo li svi to, pitam se? Možda ne na ovakav način kao ova majka, ali često nam se u mislima i riječima omakne osuda, htjeli mi to ili ne. Koliko samo vremena utrošimo za takvo što, razaramo stanice svoga mozga, tijela i psihe, umjesto da gledamo Stvoriteljevo djelo u svakome od nas.
Na 7. međunarodnom studiju hagioterapije prof. T. Ivančić rekao je da se treba čuvati zlih riječi i ne prepričavati kakav je tko, jer i to razara. To je mreža koja ubija. Moram priznati da nikada nisam razmišljala o tome da bi me moglo razarati prepričavanje toga kakav je tko. Kako kaže prof. T. Ivančić: “Sve to razara naše biće.”
Primijetila sam, kad god sam okružena ljudima koji osuđuju i prepričavaju tuđe zlo, da im nipošto ne treba prigovarati ili, još gore, osuditi ih. Opraštam im i razumijem da su veći patnici od mene, ali isto tako sam uvidjela da se često moram i maknuti od takvih ljudi. Biti s njima, a ne činiti isto što i oni.
Kako to postići? Kako se ne zaplesti u mrežu osuda?
Često pronalazim odgovore u susretu sa Stvoriteljem i sjetim se da nije dobro da je čovjek sam, te da je u svakom čovjeku prisutno i dobro. Nastojim gledati i zagledati se samo u to dobro u čovjeku, ali isto tako se znam povući iz takvog društva tako da krenem nešto korisno raditi.
Kada sam s njima u društvu, uvijek nastojim okrenuti razgovor na dobro ili ih pitati nešto korisno. Primjerice, dok su o jednoj osobi počeli govoriti sve negativno, ja sam rekla kako sam primijetila da ta osoba izgleda mlado i lijepo iako ima mnogo godina. Svi su se složili i počeli o tome govoriti. Razgovor je krenuo u sasvim drugom smjeru, a da oni nisu bili toga niti svjesni.
U takvim i sličnim situacijama sjetim se one čuvene rečenice prof. Ivančića: “Dobrim svladavajte zlo.”
Znam sigurno da mrak nipošto neću moći rastjerati mrakom, već svjetlom. Tako je i sa zlom. Njega mogu svladati samo dobrim.
Dragi prijatelju, želim ti dobar dan u kojem ćeš svladati svaku osudu i stvoriti jednu drugu mrežu svjetla, duha i zdravlja.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
