Poštovani čitatelju, zanimljivu je rečenicu rekao sada već Sveti Ivan XXIII:
„Gdje manjka milosrđe što tu još možemo očekivati“?
Svi griješimo, slabi smo. Toliko puta osjetimo kako je tijelo jače od duha. Kako se odlučiš biti karakter, kako se odlučiš učinit nešto dobro, kako se odlučiš nečega odreći što ti smeta. Kad se odlučiš nećeš pušiti, nećeš uzimati alkohol, nećeš psovati, nećeš se ljutiti, nećeš vrijeđati ljude, a onda vidiš da je to jače od tebe i vraćaš se uvijek poražen i ponižen.
Ljudi su jadni i zato je sigurno samo jedno da čovjek treba otkupljenje i treba pomoć nekog drugoga, jačeg od čovjeka. Onda nije čudo da je Isus Krist došao da nam pomogne. Zato ako vidiš da ne možeš, ako vidiš da griješiš sve više, ako vidiš da padaš sve dublje nije na tebi da ti pokušavaš biti dobar nego idi Isusu Kristu i reci mu da ne možeš, rasplači se pred Njim, baci se pred Njega na koljena, poljubi mu noge i ruke, reci prijatelju dragi i vidjet ćeš kako ćeš postati jak.
Nemoj pokušavat svojim rukama jer ne možeš. Ili bolje, pokušaj još jednom, odluči se još jednom da ćeš biti bolji, da nećeš sagriješiti, da nećeš učiniti zlo, da nećeš ogovarati, da nećeš piti, pušiti, uzimat drogu i tome slično. Nećeš psovati, nećeš druge ljutiti, radit ćeš, nećeš samo spavat do neiznemoglosti.
Odluči ponovno, al ́ćeš vidjet da ćeš opet pasti, al ́onda, onda znam da će doći Bog u pomoć jer si ga zamolio za pomoć. Bit Boga je da je dobar, a bit dobrote je milosrđe. Milosrđe znači vidjeti čovjeka koji nije dobar, kojemu manjka toliko toga jer je dobrota od njega otišla, uništena je, odbačena. I zato neizmjerno dobar Bog ne može drugačije nego da nadoknadi tamo gdje tebi fali, gdje si razoren, gdje si ranjen, gdje si traumatiziran. On uživa da ispuni tvoje prazne prostore jer zlo je manjak dobra.
Prema tome, tamo gdje je manjak Bog koji je dobar, koji je apsolutna dobrota ponovno stavlja dobrotu. I kad si toga svjestan onda ćeš polako početi i drugima pomagati i shvatiti da ne mogu ni drugi postat bolji.
Tvoja djeca ne mogu bez tebe postat bolja. Treba im tvoja dobrota, treba im tvoja ljubav, treba im tvoje povjerenje.
Zato nemoj vječito opominjat svoju djecu i ljude oko sebe da sami postanu dobri. Oni to neće uspjeti jer će te samo zamrziti i znat će da ih ne voliš, nego od njih tražiš nemoguće. I samo će još više osjetit da su nemoćni, da će past u depresiju, ako ne i u samoubojstvo.
Rješenje je upravo milosrđe, budi milosrdan. Pohvali u njima ono malo dobra. Reci im da su dragocjeni i reci im da ništa za to što su postali ovisni, negativni, zli, što su lijeni, što ništa ne rade, što ne završavaju studije. Nemoj im to reći nego reci oni mogu, da ti vjeruješ u njih da će oni uspjeti.
Tvoje povjerenje i tvoja ljubav, to što ti njima dobrotu polako pružaš oni će uspjeti i vidjet ćeš da se sve može.
Ima pravo Sveti Ivan XXIII kad kaže gdje manjka milosrđe što još možemo tu očekivati?
Milosrđe mi milo, a ne žrtva, kaže Bog u Starom Zavjetu.
Minuta za tebe, 5. 11. 2025. srijeda
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
