U svitanju novog dana, prije točno 30 godina, moj je grad oslobođen.
Ovih dana intenzivno razmišljam o tim trenucima rata. O zajedništvu koje smo tada imali, o ponosu i ljubavi prema svakom centimetru ove naše domovine.
Osjećam duboku i neizmjernu zahvalnost prema svakom branitelju, svakoj majci koja je dala sina, svakom ocu i svakom sinu koji je položio život za slobodu.
Predivni ljudi velikog srca, tihi i ponizni, kao da je ono što su učinili bilo nešto „normalno“. Ipak, opet bi to učinili, bez zadrške.
Netko je tada stajao za mene koja sam bila dijete, da me zaštiti. Netko je izložio svoj život da bih ja mogla živjeti svoj.
Kaze Isus: “Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15, 13)
Možda o tome tada nisu razmišljali. Možda ni danas ne žele o tome govoriti. Ali to je istina.
Susrećem ovih dana branitelje koje prije nisam poznavala, slušam njihove priče, gledam njihove oči. Tragovi žrtve su tu, duboko utisnuti, neizbrisivi.
Ali u tim očima gori žar ponosa poput svjetla na osvit novog dana, na osvit novog života.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
