Iskazati svoju nutrinu, izreći sve što je u srcu nakupljeno ili ostati u skrovitosti često mi je dilema.
Kao da želim da onaj drugi upozna što to nosim u sebi i o čemu razmišljam. Zanimljiva mi se učini misao koja kao da treba biti izgovorena. A onda opet kad izgovorim, uvidim, ne, nije bilo potrebe za ovim.
Da, iskazati to što je uzraslo, ali ne kad ja hoću. Nego, dođe situacija kad bude potrebno, kad bude plodonosno. Inače besplodno pada na zemlju.
Znati šutjeti je dar.
Biti u skrovitosti je poniznost. Manje riječi znači i manje prilika da posrnemo u govoru; šutnja je poput štita koji me štiti od grijeha jezika.
Kako kaže sv. Jakov: “Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.”
Mir tišine draži je od buke, no srce ga doseže tek kad nauči pobijediti sebe.
Borba je to svakodnevna. Voljela bih u ovoj pobjednik postati.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
