NAŠA SPOLNA ODREĐENOST

Piše: Anka Severin, hagioasistentica CDP Zagreb

Ozbiljnost života počela sam živjeti u trinaestoj godini, nakon smrti moje majke. U jednom danu od zaigrane djevojčice postala sam „odrasla“, svjesna sebe i gubitka nježnog krila. Potresena, ali i motivirana, postala sam bolja i odgovornija. Žalost za majkom nije prestajala, ali sam na neki način i dalje osjećala njezinu prisutnost u kući, u sobi, na dvorištu. Samo bih pomislila na nju i kao da bi već bila tu.

Otišla sam iz prekrasnog zagorskog sela na školovanje u Zagreb, gdje sam stanovala kod postarije rođakinje. Uz nju sam se naslušala svakakvih priča; radilo se o njezinim i ljubavnim pričama nekih njoj poznatih ljudi koje su mi zvučale odbojno i neprihvatljivo, toliko da sam bila zaprepaštena te sam odlučila da nikada ne želim voditi takav život. Moj život bio je utemeljen na skladu i moralnosti koje sam vidjela kod svojih roditelja. Svi smo se zajedno borili u svakoj teškoći i gurali se naprijed. Poštivanje i čestitost bila je normalna stvar i od toga se s ponosom živjelo.

Kroz mladost često sam željela biti muško jer mi se činilo kako je muški život jednostavniji jer se oni lakše snađu i više ih poštuju. No, kao žensko, čeznula sam u budućnosti imati muža i slutila sam da tek muškarac i žena zajedno čine čovjeka. Zapazila sam da je meni kao ženi potrebno ono muško obilježje, a koje mogu pronaći samo u zajedništvu s muškarcem. Ali sam i shvatila da je dobro u muško-ženskom okruženju živjeti odmalena jer se tako osoba nauči jačati, „izbrusiti se“ u onome što ona jest i prilagođavati se.

Ljubiti ili zadovoljavati užitke?

Svi čeznemo biti prihvaćeni i doživjeti tu prihvaćenost, kao i biti potrebni i važni. U pozadini svega zapravo je naše očekivanje ljubavi i kada nas ona dodirne, želimo da ostane.

Ljubav hoće da učimo ljubiti.

To znači da na početku svake ljubavi stojimo pred odlukom hoćemo li naučiti ljubiti ili ćemo dopustiti da zadovoljavanje užitaka „pokopa“ ljubav. Ovladati svojim spolnim nagonom i staviti ga u službu ljubavi i života pitanje je „života i smrti“ ljubavi.

U društvu u kojem živimo proširilo se mišljenje da se spolnim nagonom ne može ovladati i da je sasvim pogrešno zahtijevati od mladih ljudi da ne ulaze u spolne odnose. To nije točno jer čovjek ima mogućnost ovladati sobom, a u slobodi koju time zadobiva ima priliku sebe učiniti darom drugome te iskusiti neizreciv izraz punine ljubavi. Kako živimo svoju spolnost ima dalekosežne učinke na nas same, na naše potomstvo i ljude koji nas okružuju, pa i prirodu i cijeli svemir.

Približava li nas rodno društvo bitku?

Postaje „moderno“ da čovjek svoj spolni identitet izabire neovisno o svom biološkom spolu i nameće se da je svako spolno sjedinjenje jednakovrijedno i da ga kao takvo društvo mora prihvatiti. Rod bi bio neki društveni spol koji se izabire po vlastitom nahođenju, različit od onoga koji spolno razlikuje muškarca od ženu, a time bi se spolnost izdvojila iz polariteta muškarca i žene.

Žena može postati muškarac, a muškarac žena kako se kada i kome prohtije i tako (ne)određeni pojedinci mogu ulaziti u spolni odnos, koristeći u spolnom činu organe koji za to uopće nisu predviđeni. Nije li takvo eksperimentiranje protivljenje ljudskoj anatomiji Kako bismo općenito, o bilo kojoj stvari, imali jasan stav, trebamo u razmišljanje uključiti zakonitost duha – ima li u tome dobra, istine, ljubavi i ljepote? Koristi li općem dobru živjeti svoj odabrani rod? Je li to nešto dobro i korisno za buduće naraštaje i opstojnost svijeta? Približava li nas mogućnost odabira roda istini o nama samima? Uvećava li nam nova rodna opredijeljenost ljubav?

Napokon, vodi li nas rodno društvo većoj ljepoti života?

Od samosvladavanja do darivanja

Nitko ne može dati ono što ne posjeduje, a to znači da ako osoba nije gospodar nad sobom, tada joj nedostaje ono samosvladavanje koje je osposobljava za darivanje sebe. U samosvladavanju snaga je koja ljubav oslobađa od sebičnosti i nervoze. Stvar je jasna: ili zapovjediti nagonima i strastima i postići mir ili dopuštati da nas nagoni zarobe i biti nesretni, uvredljivi, nervozni i ljuti.

Znači, „uzde“ su u našim rukama.

Moralnost je duhovna zakonitost i ona nas koji smo u braku poziva na bračnu čistoću, a one koji ne žive u braku poziva na čistoću uzdržljivosti. Poštujući ovu zakonitost, koliko god to teško bilo, čovjek živi u istinskoj sreći, ponosu i dostojanstvu.

No, često padamo, nekad smo zavedeni, nekad se „poskliznemo“ i izgubimo kontrolu nad sobom, ali uvijek trebamo biti svjesni da nas Stvoritelj nikada ne napušta niti zapušta; On uvijek čeka i želi da sami dođemo „k sebi“, a to je da pretvorimo ideal u zbilju i živimo od uzvišenih načela. Ako se netko osjeća kao homoseksualna osoba ili je osoba sklona samozadovoljavanju, trebalo bi tu svoju sklonost staviti pod kontrolu duhovne zakonitosti i osvijestiti onu iskonsku čežnju, potrebu i istinsku volju te pronaći onu posebnu misao koju Stvoritelj ima za svakoga od nas. Kad se uskladimo s tom misli, dolazimo do svog vlastitog smisla, neslućenih mogućnosti samoostvarenja i dubokog zadovoljstva životom.

Moćni smo i možemo utjecati

Teško je biti čovjek, ali je moguće. Moguće je uvijek iznova početi na bolji način. Već sada svatko može svoju spolnost živjeti tako da bude u skladu sa zakonima života; ako učinimo temeljnu promjenu u svijesti i uvjerenjima o nama samima. Moćni smo i uistinu možemo utjecati! Ništa nas ne može odvratiti od toga da vlastiti život uredimo tako da nosi i podupire ljubav i život, i da tako postane izvor trajne sreće.

Potrebna nam je promjena.

U tu nas promjenu uvodi hagioterapija jer osobu podiže na duhovnu razinu; tamo gdje je muško ili žensko gospodar sebe, svoje psihe i svojega tijela, a to znači da je iznad i gleda u vječnost koja je već sada prisutna.

PRAKSA

Svjesno uđi u tišinu i mir, u sabranost. Pogledaj samoga sebe, „čudo si prirode“, divi se funkcijama svog tijela. Noć i dan sve skladno radi, a ti toga nisi svjestan/-a. Dok tvoji psiha i tijelo spavaju, duh radi. U tebi je 50 bilijuna stanica koje su u skladu. Svaka je stanica jedinka, no sve one podržavaju jedna drugu. Tvoj je organizam pravo i uspješno poduzeće koje dobro posluje već toliko godina! Dopusti da te zahvati svjesnost te istine i da tvoja sabranosti postaje sve jača. Sjeti se: središte tvog bića u tvojoj je osobi. „Dodirni“ sebe u svom središtu. To si ti! U tom tvom središtu ima još Netko tko te ljubi i upravlja tvojim stanicama. Ta je osoba Bitak, Stvoritelj, Duh.

Taj Netko, tvoj Stvoritelj nije te samo stvorio u jednom trenutku i ostavio samog/-u. On je ostao u tebi i ti si u Njemu zaštićen/-a i sada. Da si se i ne znam kako odvojio/-la od samog/-a sebe, On te ne ostavlja i ne gleda u tvoju razdijeljenost, već u tvoje srce i u svakom trenutku u tebi vidi samo ono najljepše i dobro. Posvjesti si tu istinu. On te želi, ljubi, vrednuje kao što te nitko nikada nije vrednovao. On je srce koje ljubi, iz kojeg si izašao/-la i u koje se vraćaš. Snažan je i vječan i tebe želi učiniti takvim.

Sada prijeđi iz razuma u um. Tvoj je razum ograničen, ne može spoznati stvari do kraja, vidi djelomično i zato kažemo da ide samo do spoznaje. Probij se dalje i sjeti se da si muškarac i zaželi biti muževan. Ili, sjeti se da si žena i poželi biti ženstvena. Prihvati da je Stvoritelj vjekova tako htio i da je to najbolje i najljepše moguće ostvarenje za tebe. Uđi u povjerenje. On zna najbolje. On te zamislio u tvojoj spolnosti i to je dobro za tebe. Poveži se s tom ljubavlju i dobrotom, osloni se na tu istinu i sigurnost.

Okreni se od egzistencijalnog zla prema egzistencijalnom dobru. Zlo nema dugotrajnu egzistenciju, a dobro ne može nikada propasti. Odakle nam inače da se uvijek nadamo sretnom kraju? Sjeti se, moralnost je duhovna zakonitost. Jačaj dobro u sebi. Svladaj sebe, uskrati si ono što te „vuče“ u nemoral. Čini ono što je teže. Stisni zube i izdrži. Kaži: „Danas ne!“ i tako izvrši, budi moralan/-a. Zadrži to novo stanje u sebi.

Sjeti se da si ti sebi dar. Primi taj dar, zagrli se. Zagrli Darivatelja. Ako si muškarac, možeš od zakočenog, zbunjenog i strašljivog muškarca postati odvažan i hrabar muškarac. Ako si žena, ti možeš od žene u sjeni ili strahu postati otmjena žena. Samo snažno zaželi.

Zatim si mirno reci: „Bit će dobro. Ja mogu biti čestit/-a, ja hoću biti čestit/-a, ja već jesam čestit/-a. Mogu se suzdržati, želim se suzdržati i uspjet ću. Ti mi, Stvoritelju, možeš i hoćeš pomoći, Tebi vjerujem“.

Zaželi svjesno i savjesno živjeti i sačuvati život tako da možeš živjeti i u vječnosti, a za druge se odlučuj žrtvovati. Zapamti, u tebi je snaga koja pobjeđuje! Zahvali Stvoritelju za svoj život i svoju spolnost.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Total
0
Shares
Prev
Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

ČOVJEK DA BUDEM (Božje čežnje u meni) Tomislav Ivančić, Iz knjige Oče Bože moj,

Next
ŽIVOT IMA SMISLA – iskustvo hagioterapije

ŽIVOT IMA SMISLA – iskustvo hagioterapije

Autentičnost podataka jamči CHT koji je slučaj ustupio


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati