Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.

Nekoliko godina borila sam se s teškoćama koje su se događale u mojoj obitelji i unutar mene same. Potiskivanjem svih rana, boli, problema, stvorile su se nezdrave navike zbog kojih sam živjela pogrešnim načinom života. Uvijek sam pokušavala držati konce u svojim rukama, imati sve pod kontrolom, mislila da sam ja odgovorna za svaki problem koji se dogodi i da sam ja ona koja ga mora riješiti.

Teret svojih bližnjih stavljala sam na svoja slaba leđa i uvijek pokušavala pronaći i biti rješenje za svaki njihov problem. 

Postala sam ohola (nesvjesno) igrajući ulogu Boga trudeći se biti uvijek prisutna, sve riješiti i na sve misliti. Ovakav način života bio je izdrživ sve do trenutka dok se nisam potpuno srušila, fizički i psihički, pod teretom kojeg sam nosila i stavljala na svoja leđa. Izgubila sam se. Spašavajući živote drugih, izgubila sam svoj. Postala sam očajna, obeshrabrena i moj život je izgubio smisao jer sam fizički i psihički postala nemoćna biti tu za druge, nisam mogla rješavati njihove probleme i biti tu za njih. 

Dotaknuvši dno, u srcu se postavilo pitanje: A što je s mojim životom? Tko sam zapravo ja? Koji je smisao mog života? Zašto sam stvorena, zašto sam ovdje na Zemlji?

Kroz svo to vrijeme neprestano sam imala silnu želju imati osobu od povjerenja s kojom ću moći podijeliti sve to kroz što prolazim i što me muči, osobu koja će me razumjeti, saslušati. Ubrzo sam otkrila da se u našem gradu počela održavati hagioterapija. Već sam čitala neke knjige Tomislava Ivančića i bila sam oduševljenja svakom knjigom koju bih pročitala, no nisam baš bila upoznata s hagioterapijom. 

Razgovarajući s prijateljima, sestra i ja smo odlučile otići na susret. Prvi susret bio je izvan naših očekivanja. Nešto neopisivo. Rekla bih jedno svjetlo koje je konačno obasjalo tmine moje nutrine. Nakon nekoliko grupnih susreta, odlučila sam otići na individualnu hagioterapiju.

Za mene osobno, hagioterapija i razgovor s hagioasistenticom je veliki dar za kojim sam oduvijek potiho čeznula. Konačno se našla osoba od povjerenja, osoba koja me razumije i koja mi pomaže duhovno rasti.

Hagioterapija mi je pomogla učvrstiti temelje mog života i vjere. Pomogla mi je spoznati temeljnu istinu mog života, a to je da sam ljubljeno dijete da je Stvoritelj izvor mog života, da On stoji iza mene. Spoznaja da postoji Netko jači, moćniji, mudriji, koji svime upravlja, na sve misli, o svemu brine, da nisam ja ta koja mora i može sve probleme riješiti, na sve misliti, sve konce u svojim rukama držati, u moj život je unijela puno mira, rasterećenja, sigurnosti i radosti. 

Znati da imaš Nekoga kome možeš povjeriti svoje brige, probleme, poteškoće, Nekoga tko će svojom providonosnom rukom sve to bolje riješiti nego ja sama, bilo je jedno veliko olakšanje za mene. Moji problemi nisu čudesno nestali, no moj pogled na svaku situaciju se uvelike promijenio. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.