“Odjednom ćeš uvidjeti: Postao sam potpuno drukčiji. Kao da su mi se oči otvorile, kao da su se zastori razmaknuli. Trebaš postati prohodan za Isusa. Tvoj grad bit će puno ljepši ako budeš dubovno slobodan. Tada će sve mirisati na nebo.”
Iz knjige prof. Tomislava Ivančića, Bog preobražava, str. 163.
Što je bliži Uskrs, to je više tišine potrebno. Postaje nevažno koliko smo se ljutili na svoj nesavršen post i odricanje. Postaje besmislen naš trud da stišamo krivnju i samosažaljenje.
Odjednom samo Isus postaje važan. On će uskoro pozvati apostole da bdiju uz njega u vrtu žalosnih maslina. I bit će nevažno tko je od njih bio kukavica, tko revan, tko je čuvao vrećicu s novcima, a tko bio na Taboru.
Iskreno, i ja bih zaspala na svježem noćnom zraku da sam bila pozvana na Maslinsku goru. I mene bi prevarilo tijelo.
I dok se radujem u svojoj župi Getsemanskoj uri, koja razbija noć bdjenjem uz Isusa, želim da brzo prođe tih nekoliko dana Isusove junačke muke i da svane zora Ukrsnuća.
I ne plašim se u sebi Jude koji je s lošim namjerama izašao u mrak, ni Petra koji je čuo treći kukuriku i shvatio značenje svojih izdajničkih riječi, niti učenika koji su se od straha razbježali. Ne plašim se jer se ni ti, Isuse, nisi prepao. Znao si ono najvažnije: Otac je tvoj uz tebe i uskoro ćete opet biti skupa. Zato si Judi pružio šansu, zaštitio učenike, uzdigao Petra u vrhunsku službu. I od tada do vječnosti ti ne gledaš na ljudsku volju koja je krhka, nego na srce koje ljubi.
Bez obzira na sve svjetske probleme, Uskrs sigurno dolazi i čini nas novima i snažnima. On razbija grobove u nama i izvodi nas na svjetlo jače od svakog mraka. Uskoro…
” Ako je moguće, povuci se negdje u tišinu, npr. u prirodu ili u Crkvu na klanjanje. Jednostavno sjedni i zahvali Bogu za sve što se dogodilo i što će se dogoditi. ‘
Tomislav Ivančić, Bog preobražava, str. 156.
