Piše: Anđela Čale 

Inspirirana primjerima koje susrećem zadnjih nekoliko godina, Ljubav mi se nametnula kao odgovor za rješenje svih problema. Vjerojatno ste čuli za Hvalospjev ljubavi koji je sv. Pavao napisao Korinćanima. Tekst je to koji govori o ljubavi i kakva ona je, raščlanjuje ju. Tek sam si nedavno posvijestila da je on to pisao dok je bio u zarobljeništvu i čekao izvršenje smrtne kazne. To me je dotaknulo i potaklo da si postavim pitanje: “Kako je osoba koja sjedi u zatvoru i čeka pogubljenje mogla napisati da ljubav sve oprašta, sve podnosi i pobjeđuje? Kako?” Odmah mi na um padaju ljudi koje sam susretala kroz život i koji su sposobni i trude se voljeti uvijek i pod svaku cijenu.

SV Luka i Pavao, scena iz filma Pavao apostol Kristov

Nedavno sam gledala film o Ivanu Pavlu II koji je uvijek kao “oružje” koristio ljubav. Iako je bio pogođen ratnim zbivanjima, izgubio bliske ljude i svjedočio raznim patnjama nikad nije uzvratio istom mjerom i uvijek je njegov odgovor bio – Ljubav. 

Ovi i slični primjeri me oduševljavaju, ostavljaju bez riječi. Ja to želim i u teoriji mi je to ideal, ali kad dođem do prakse, zapinjem. Teško mi nekad ide voljeti i one koji mene vole, a tek kad trebam voljeti one koji po mojoj procjeni nisu pravedni, zastanem. Uzimam si za pravo biti sudac, ne opravdavam čovjeka i ne razdvajam ga od njegova grijeha nego se i ja zakovitlam u vrtlog zla. 

Shvatila sam da još uvijek ne mogu voljeti ljude koji su nam nanijeli zlo u domovinskom ratu i ljude koji sada čine zlo našoj domovini. To me dira i svaki put u takvim situacijama reagiram iz osjećaja i povrijeđenosti, a ne iz Ljubavi.  

Isto tako trenutačno ponašanje političara, sudaca i drugih ljudi koji u strahu donose odluke koje na neki način ruše domovinu, čovjeka i njegovo dostojanstvo… sve me to lako udalji od Ljubavi. Kad se malo odmaknem i pogledam to iz ove perspektive vidim kako sve što nas je trenutno pogodilo nije tako strašno već je zapravo prilika za ljubav. Prilika da naučim praštati, da se usudim ljubiti i da shvatim kako se uvijek mogu odlučiti za Ljubav. 

Profesor Ivančić je u jednom svom članku napisao: 

“Bit hagioterapije je ljubav prema čovjeku, a ljubav je bit duhovnog zdravlja.” 

 Tomislav Ivančić, Ljubav – bit hagioterapije objavljeno u 10 broju Hagio.hr -a. 

Hagioterapija nam pomaže da prihvatimo Ljubav, ali razlikujući pojmove ljubiti i voljeti. Meni je hagioterapija objasnila i omogućila da cjelovito gledam drugog čovjeka i ukazala na njegovu duhovnu razinu. Na izranjenost i manjkavosti zbog kojih se nismo uvijek sposobni odlučiti za dobro. Sad znam i mogu lakše prijeći iz teorije u praksu. Čak i kad shvatim da griješim je dobro jer sljedeći put mogu postupiti drukčije, bitno je imati cilj ispred sebe. Moj je Ljubiti uvijek. 

Odlučujem se ljubiti sve one koje nisam dosad prihvaćala, koje sam osudila. Pristajem biti agent Ljubavi. Ne mogu promijeniti ovaj svijet, ali ovo je korak kako ga mogu učiniti boljim mjestom.

Ljubiti ga, jer Ljubav uvijek na kraju pobjeđuje. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitiza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.