Piše: Ana Perišić, CHT Split

Čovjek je stvorenje nad svakim drugim stvorenjem jer misli, govori, komunicira, kreativan je, planira, odlučuje se i ima povjerenje. On je ograničen u svojoj spoznaji, ali bez ograničenja u svojim spoznajnim mogućnostima. Zato je čovjek neizmjeran u razvoju i nisu mu niti patnja niti bol prepreke u ostvarenju. Rješenje je u njegovoj spoznaji smisla vlastitog postojanja i u odluci da bude vrhunsko biće. Hagioterapija, kao svojevrsna novost na znanstvenom i terapijskom području, otkriva snagu čovjekova duha i bezgranične mogućnosti kada čovjek živi po zakonitostima vrednota.

U hagioterapiji terapija čovjeka dovodi do konstatacije da je zdravlje projekt. Hagioasistent hagiopacijenta usmjerava prema odlikama duha (transcendentalima) i podiže ga na razinu dobrote, ljubavi, istine i jedinstva te mu pokazuje da su te zakonitosti apsolutne i vječne. Pacijentu se pokazuje da je zdravlje u konkretnom obraćenju od zla prema dobru te ga se motivira da poželi činiti dobro i ostvarivati vlastitu originalnost. Na koncu, prolazi se i put praštanja te kajanja koji su nužni za čovjekov zdrav život. Ovaj korak uvodi čovjeka u slobodu i samilosnu ljubav, kako prema sebi, tako i prema drugima te perspektivu novog početka.

Terapijski postupci odvijaju se kroz preventivnu, kurativnu, razvojnu te makroterapijsku i mikroterapijsku hagioterapiju. One obuhvaćaju različite pristupe hagioterapiji te posebne zadaće i mogućnosti koje svaka od njih posjeduje.

Preventivna hagioterapija označava efikasno djelovanje u javnosti s ciljem osnaživanja i jačanja duhovnog imuniteta svakog čovjeka, tako i osoba starije životne dobi. Ona uvodi ljude u otkrivanje bitka i u odluku obrata na transcendentale – vrednote. Važno je svakog pojedinog čovjeka uputiti na veličinu i dragocjenost njegova postojanja, mogućnost vlastitog beskrajnog razvoja i bezuvjetnu ljubav, koja je apsolutna i na koju polaže potpuno pravo. Hagioterapijska praksa pokazala se najdjelotvornijom u prevenciji mladih od ovisnosti i agresivnog ponašanja, kako u sustavu socijalne skrbi, tako i u prosvjeti te drugim društvenim djelatnostima koje se bave djecom i mladima.

Kurativna hagioterapija dijagnosticira boli, ranjenosti, patnje i bolesti duhovne duše te za njih traži lijek. Bavi se bolesnim ljudima, bilo individualno bilo grupno, te onima koji će patnicima donijeti zdravlje. Ovaj vid hagioterapije zastupljeniji je od ostalih u radu i suživotu s osobama starije životne dobi, kod kroničnih bolesnika, u obiteljima s razorenim međuljudskim odnosima te kod mladih u adolescentskim krizama.

Razvojna hagioterapija pak naglasak ima na ostvarivanju originalnosti, tj. razvoju. Bitno je da čovjek neprestano bude svjestan potrebe za svakodnevnim ostvarenjem osobne originalnosti jer je u tome zdravlje. Jedan od načina na koji se čovjek razvija jest epigenetski – stalno upisivanje pozitivnih informacija i odluka u genom. Od iznimne je važnosti ono pozitivno što čovjek usvaja jer to vremenom postaje njegova stvarnost. Zato je nužno da čovjek mijenja loše navike u dobre; da bi bio sposoban za razvoj. Zdravlje se, potom, potiče osnaživanjem čovjekovih misli, stalnom aktivnošću uma, promišljanjem, razmatranjem, usmjerenošću na traženje istine i, na koncu, razvojem govora te djelovanja kroz stvaralaštvo.

Razvojno hagioterapijsko djelovanje, u svim nabrojanim segmentima, uključuje i starije te invalidne osobe jer je razvoj povezan s htijenjem ostvarenja talenata, a ne samo s psihofizičkim sposobnostima.

Makroterapijska hagioterapija obuhvaća liječenje cijelog društva ili velikog broja ljudi. Terapijsko je djelovanje u smjeru razvoja čovjekovih potencijala. Makroterapija je i liječenje društvenih bolesti, devijacija i zastranjenja. Provodi se grupnom terapijom glede zakonitosti duhovne duše. Njezino djelovanje usmjerava se i na informiranje ljudi o razornoj snazi negativnih misli, riječi, djela, predrasuda i navika te o nužnosti vježbanja u pozitivnosti, kako bi se postiglo cjelovito zdravlje.

Sigurno je da se ovim djelovanjem može sveobuhvatno senzibilizirati javnost za potrebe ljudi u patnji, bilo fizičkoj, psihičkoj ili duhovnoj. Baš usmjerenost na drugoga potiče čovjekovu vrijednost te budi nužnu empatiju prema onima koji su potrebni pomoći.

Makroterapija pomaže tzv. zdravom čovjeku da se obogati vrijednošću potrebitog. Zapravo, u tom suodnosu događa se uzajamno darivanje i upotpunjavanje.

Mikroterapijska hagioterapija podrazumijeva individualnu terapiju, tj. pruža pomoć pojedincu da se svestrano razvije u snazi povjerenja, slobode i ljubavi. Ta se terapija pruža u centrima za hagioterapiju i u raznim ustanovama socijalne skrbi te u zdravstvu i prosvjeti. Ovaj pristup primarno obuhvaća liječenje patnji na duhovnoj duši, kako starih i nemoćnih, tako i mlađih osoba koje pate zbog kroničnih psihofizičkih boli, nekog oblika ovisnosti, strahova ili besmisla života (usp. Ivančić 2012).

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.