VJERA DJETETA
Prije nekoliko dana imala sam priliku biti s manjom grupom djece. Imala sam program koji sam im trebala predstaviti kako bi se zabavili ali i nešto novo naučili. Bilo je to pravo bogatstvo za mene, a nadam se i za njih.
Prije nego što sam se počela pripremati naišla sam na nekoliko pitanja koja bi im trebalo postaviti te sam se pitala kako im uopće posredovati Stvoriteljevu ljubav i prisutnost, istinu da nas On uvijek štiti. Kako ih uvjeriti u tako nešto, pitala sam se duboko u sebi, svjesna da mi nedostaje vjere te da konstantno padam.
Ušla sam u našu zajedničku prostoriju gdje se inače susrećemo, pokušala se sabrati, te iako su se smijali i bili zaigrani, na moje pitanje „Vjeruju li da ih Stvoritelj ljubi? Vjeruju li da je On sada ovdje i da ih štiti?“ oni su odmah dali potvrdni odgovor.
Bila sam oduševljena, ali i zatečena. Nisam imala potrebu dalje govoriti, svaka riječ bi bila suvišna. Nije bila prisutna niti trunka sumnje, samo vjera i povjerenje djeteta.
Shvatila sam da je u nama odraslima problem i da bi nas djeca mogla štošta naučiti. Primjerice, kako se srcem vjeruje, a ne usnama. Oni nisu imali potrebe razjašnjavati niti me uvjeravati da ih Stvoritelj ljubi, oni vjeruju i to se vidjelo na njihovim licima.
Djeca su me naučila što je to vjera, kako nikada ne smijem sumnjati u Stvoriteljevu ljubav i prisutnost i da je odnos sa Stvoriteljem najvažniji. Ništa nije važno kao prijateljevanje sa Stvoriteljem.
Vjeruješ li ti, dragi čitatelju? Jesi li zadovoljan svojom vjerom? Što tebi donosi vjera? Kakvu bi vjeru htio imati? Jesi li svjestan da upravo o vjeri ovisi kakav će biti naš život i svijet oko nas?
Jedina osoba u povijesti čovječanstva došla je otkriti čovjeka čovjeku, tako da znaš što je to u tebi, i ujedno otkriti kakav je Stvoritelj. On je rekao:
„Ne boj se, samo vjeruju! Onome koji vjeruje sve je moguće. Vjera te tvoja spasila.“
Djeca tako čine i zato im ništa nije nemoguće, zato vjeruju, neopterećeni su i čista srca.
Za njih je Stvoritelj dobri Otac, Onaj tko ih štiti, ljubi, čuva i prati.
Neka ti je, dragi čitatelju, dobar i vjerom djeteta ispunjen današnji dan.
Dopusti si barem na tren postati dijete i vjerovati, prepustiti se u Stvoriteljevo naručje da te nosi kao što majka nosi svoje ljubljeno i željeno dijete.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
