IZVOR NAŠEG ŽIVOTA
Radosno te pozdravljam, poštovani čitatelju. Pozivam te da kroz ovo razmatranje zajednički zakoračimo u ljepote svojeg postojanja. Prve istine o tebi obično su najjednostavnije. Jesi li ikada pomislio da je najveći problem filozofije i čovjekove spoznaje pitanje: zašto uopće nešto postoji? Zašto nije ništavilo? Naime, ako sada nije ništavilo, onda znači da nikada nije ni postojalo. Da je jednom postojalo apsolutno ništa, onda bi i sada postojalo apsolutno ništavilo.
Budući da susrećeš svijet oko sebe, spoznaješ sebe, znači da ne postoji ništavilo. Postojanje ili bitak je oduvijek, ništavila nikada nije ni bilo. Bitak je vječan. Dakle, on nema početka. U tom bitku postoji život, dakle, i on je vječan. Taj apsolutni i vječni bitak nazivamo Bogom. Znači Bog je odvijeka, nikad nije postao nego naprosto jest. Bog je netko, dakle, koji nikad nije postao i nikad ne može prestati.
Od takve istine čovjeku se može zavrtjeti u glavi. Bog nikada, nikada ne može prestati biti. Imamo osjećaj, kao da se Bog nikada ne može odmoriti, promijeniti, ne može prestati biti. On može biti samo bitak, postojanje, egzistencija. Dakle, ako uopće nešto postoji, onda sigurno postoji Bog. Mi smo nepostojani, došli smo iz ništavila i ulazimo u ništavilo, mi nismo odvijeka i zauvijek. Mi se mijenjamo. Mora biti netko tko se ne mijenja. Kad bi se Bog promijenio, dakle, kad bi od bitka postao nebitak, onda više ništa ne bi postojalo, bilo bi apsolutno ništavilo. Bog je na neki način osuđen zauvijek biti.
Pitaš li se odakle svemir, odgovorit ćeš da ne znaš. Znanost pokušava odgovoriti na pitanje, kako je nastala Zemlja, svemir i Sunčev sustav. Znanost pretpostavlja materiju prije nego je nastao svemir, ali pitanje je kad je nastala prva materija, odakle ona? Ili, zapitaš se: gdje je kraj svemiru? Ili još drukčije: na čemu svemir stoji, da li u ništavilu ili na nečemu? Ako je Bog apsolutni bitak, onda on nije materijalan. Znači svemir može stajati na nečem nematerijalnom. On stoji na nečemu duhovnom, na Božjem dlanu. Ne može se stići do Boga tako da ideš do kraja svemira i tamo pronađeš njega. Bog je u svakom djeliću bitka, materije i tvoga tijela. Nema gdje ga nema.
Bitak nam je velika zagonetka, ali i svemir i njegovo postojanje također. Promatraš li Zemlju sred svemirskog prostora, tada vidiš da je ona, čini se, jedini nastanjiv, pitom, domaći prostor. Kad su se prvi američki astronauti vraćali s Mjeseca i izdaleka ugledali Zemlju uzviknuli su: O, kakve ljepote! Usred užasne kamene pustinje u svemiru, Zemlja je jedini prostor u kojem čovjek može živjeti. Zemlja je naš jedini dom. Tko je Zemlju zaokružio, na njoj stvorio život i predao je čovjeku da njome upravlja? Tko je smjestio Zemlju sred Sunčevog sustava da se vrti oko svoje osi, da bude okrugla i da u njoj vlada sila teža? Tko ju je načinio prekrasnim vrtom?
No, pitanja te vode i dalje. Tko je čovjek? Odakle i gdje su počeli ljudi? Očito je da život nije mogao nastati slučajno jer slučaj ne postoji. Kad bi bilo slučaja, ne bi bilo zakonitosti, dakle, ni mogućnosti znanosti. Kad bi nešto nastajalo slučajno, sve bi bilo moguće i ništa ne bi bilo moguće. I otkuda ti? Nevjerojatno, ti nemaš koga pitati, odakle si došao na Zemlju, zašto smiješ i moraš ovdje živjeti, jer svi ljudi stoje pred istim upitnikom, svi jednako traže odgonetku te zagonetke.
Otkad postoji čovječanstvo vjerovalo se da postoji izvor iz kojeg smo potekli, a to je Bog. Pokušaj danas o njemu razmišljati, ali pokušaj mu reći bar jednu riječ: Ti si tu, o Bože. Uđi tako u prostore Božje stvaralačke radionice.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
