Piše: Miroslav Kolovrat

Prije same kolumne ovaj put sa vama djelimo neke informacije o autoru ovih kolumni.

Slika sa strategiranja uredništva Hagio.hr

Miroslav Kolovrat, dipl.ing.
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH.Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takovoga rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.

Nastavak kolumne

Svaka ideologija u svojoj osnovi ima – laž. Tu laž onda treba “umotati” u prikazivanje
dobroga za sve ljude. Čudno je kako je ovakva matrica uvijek ista, a privuče puno ljudi i na neki način ih regrutira za svoje ciljeve, a oni (ti ljudi) to i ne znaju. Samo neki od njih imaju tu sreću suočiti se sa spoznajom prevarenosti, gorčinom, uviđajući koliko su bili izmanipulirani i naivni.

Sve ideologije zarobljavaju i ubijaju ljude. Važno je da sljedbenici ideologija prihvate i
shvate kako Boga nema, onda su slobodni manipulirati svime bez ograničenja. U društvu u kojem djeluje, ideologija uvijek traži legitimitet tako što će neumorno propagirati borbu za dobro čovjeka, i za takvu borbu spremni su potrošiti silnu intelektualnu energiju. Stara je izreka da puno puta izgovorena laž postaje u percepciji ljudi – istina.

Donosimo jedan primjer iz ideologije kulture smrti. Što oni proklamiraju o majčinstvu?

Prvo, na svijet se ne dolazi kao žena, nego se ženom postaje. Brak i majčinstvo su za takvu ženu ropstvo i treba ga svesrdno izbjegavati. Dijete koje žena nosi u vrijeme trudnoće običan je “komad mesa “, svojevrstan parazit što živi na njezin račun. Stoga se dijete može ubiti!?? Time će se žena pokazati gospodaricom svoga tijela, a ne biti stroj za rađanje djece.

Otuda i prijezir prema ženama koje su ostvarile majčinstvo i s pravom su ponosne. U ovoj ideologiji žene nisu toliko majke, više su plodni organizmi nalik na “kokoši što nesu jaja“. Majčinstvo je, dakle, običan mit, a današnja znanost je sredstvima kontracepcije i abortusom oslobodila ženu robovanja reprodukciji!

Nažalost, zagovaranje i ozakonjenje abortusa i tzv. “slobodne ljubavi” bez i izvan braka postalo je kod mnogih opće prihvaćena “moderna” vrijednost, pa je svatko tko ima prema tome kritičan stav unaprijed proglašen natražnim, ortodoksnim vjernikom kojeg je izmanipulirala religija.!??

Nasuprot toga stoji ono što se zdravom razumu u čovjeku protivi ovakvim nakaradnim, opasnim tezama i djelovanju. Svi ti zagovornici i promicatelji ovakve ideologije rođeni su od svojih majki koje su ih s radošću donijele na ovaj svijet. Jedno su vrijeme u majci “živjeli na njezin račun“, ali tada se nisu bunili. Misle li oni što bi bilo da uopće nisu nikada rođeni, niti ugledali svjetlost ovog života na kojeg se s toliko žestine i mržnje obaraju?

Ne krije li se u proklamiranju ove ideologije situacija u kojoj stvorenje duboko vrijeđa
svoga Stvoritelja, njegovo savršenstvo u stvaranju muškarca i žene jer “na svoju sliku
stvori ih”?!!

Dakle, ova ideologija sustavno napada na duhovni, duševni i tjelesni život čovjeka.Napad je usmjeren na seksualnost kao Božji dar čovjeku da bude u funkciji njegova života- psihičkog (emocionalnog) i fizičkog. Taj je dar izvorno iznutra povezan sa ljubavlju i potomstvom, a ako se od toga odvoji, dar postaje doslovno smrtonosan.

Postoji jedna anegdota o tome kako je profesor na Medicinskom fakultetu, u okviru predavanja postavio pitanje:

“Obitelj je brojna, životne prilike teške, otac ima sifilis, majka se opija i trudna je. Što s nerođenim djetetom?” – pita profesor. Studenti u glas odgovoriše: “Abortirati ga!”

“Divno!”- reče profesor, i nastavi: “Sad ste ubili Ludwiga van Beethovena!”

O genijalnosti ovoga skladatelja koji je svojim djelima zadužio cijeli svijet ozbiljne glazbe, suvišno je trošiti riječi. Bog zna i po krivim crtama ravno pisati – reći će oni što su doživjeli susret s Njim.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakMuha iz postojanja
Sljedeći članakBit će dobro, ne boj se – druga kolumna
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH. Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takvog rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.