21.8.1980.
Prošli trenuci ne vraćaju se nikad više. Sve smo stariji.
Nikada više mladosti u nama. No, možda će ipak smrt samo odgrnuti zastor da se ugledamo opet novi ina počecima.
Ide li to život svom kraju ili svom početku?
Pitamo se, iako znamo da je život ispred nas i preko granice smrti
Šećem nasipom.
Dvojica dječaka udicom love ribu. Sunce je na zalazu.
Na Savi sjene vrbika i crveni odsjaj posljednjih zraka sunca.
Sve uranja u mir i tišinu.
Odjednom se zapraćaka riba, a dječak je na udici izvuče.
Riba se grčevito baca amo-tamo boreći se da se vrati u svoj ambijent i nastavi živjeti. Život je izdaje.
Zbog jednog dječaka s udicom.
Nešto me u srcu zazebe. Tko se to uhvatio na udicu?
Riba ili dječak? Zašto se jednima uzima život, da bi se drugi obradovali.
Zašto je križ znak pobjede i života?
Jer iza njega stoji uskrsnuće.
Ono što nam ovdje nije bilo dano razumjeti, shvatit ćemo tamo, kod Oca.
Tomislav Ivančić, Davor
