Pripremila: Kruna Kolovrat
Mir u predanju
O Duhu Svetom mnogi pišu i pričaju. Čini se da sve znamo o Njemu, ali je važno samo ono što je On učinio meni (tebi). A učinio je i čini mnogo toga. Pomalo i polako, kao najbolji prijatelj, vodi On mene putem obraćenja i mojega novog rođenja, za koje istinski vjerujem da će se dogoditi. Važno mi je s Njime provoditi vrijeme.
Slušajući nagovore, učeći o Duhu Svetom i primjenjujući sve ono što smo primili i naučili, kod mene se dogodila promjena. Moji su raniji obrasci razmišljanja, pričanja, ponašanja i shvaćanja nestali. U mene je ušla nova snaga koja mi je donijela smiraj, tako potreban mir. Nije to onaj mir koji sam imala samo kada su okolnosti bile dobre i lijepe, već mir koji je stalno tu prisutan, koji ne odlazi i kada su okolnosti teške i bolne. To je onaj postojani mir koji dolazi od samoga izvora mira, koji nikada neće presušiti, na koji uvijek mogu doći i piti, od kojega uvijek mogu tražiti i koji će mi dati. Jer Gospodin ispunjava svoja obećanja… „Gospodin obećava mir narodu svom…” (Ps 85). Mir zaista može biti postojan, stalan. Ušavši u taj MIR nekako sam ušla u istinu, ljubav, povjerenje. Mir mi je donio radost i liječi svaku moju ranu.
Stekla sam svijest o tome da je On uvijek tu i da se Njemu uvijek mogu vratiti i obratiti. Naučila sam da je sabranost temelj svake molitve i razgovora s Gospodinom. Rado primjenjujem ovu dobru naviku svaki dan. Ovo je samo mali dio iskustva iz formacije Bljeska, a vjerujem da ću njegove plodove ubirati još godinama.
Snježana Dragić, Travnik
Moja odluka, Božja snaga!
Kada smo započeli s Bljeskom činilo se da je više od trideset susreta i jedna godina puno, no sada kada smo završili, čini mi se da sam tek na početku. Zanimljivo je kako čovjek kroz duhovni rast otkriva nove i nove „vidike”, i što više otkriva, čini mu se da ustvari tek malo nešto zna. O Bljesku se može jako puno pisati. Ustvari, svaki susret mogao bi se opisati kao jedno novo iskustvo u hodu prema novom iskustvu Duha Svetoga. Kao i na svakom putu koji može biti ravan, kamenit, blatan, prašnjav, tako je i na duhovnom putu bilo borbe, padova, uspona, tišine i radosti. Naša mala grupa bila je uporna i u molitvi smo nosili jedni druge, a svojim iskustvima obogaćivali i bili vjetar u leđa onima koji su to trebali.
Ono što je mene nosilo kroz Bljesak istina je da sam dijete Božje. To sam i prije znala, ali je ta spoznaja iz razuma sišla u srce. Temelj duhovnog života i rasta u duhovnosti za mene je da sam dijete Božje. Svako jutro započinjem s tom istinom. Bog je moj Otac i On će se brinuti za mene kroz dan. Iz toga se rađa povjerenje i poslušnost. Kroz cijeli dan bih u svim situacijama tražila vodstvo Duha Svetoga i zahvaljivala za sve što se događalo. Često se ništa ne bi mijenjalo izvana, ali po miru u srcu znala sam da je Duh Sveti sa mnom i da On sve vodi. Nisam se više brinula kada i kako će moja molitva biti uslišana. Ja sam je izrekla, predala u Božje ruke i bila slobodna od zabrinutosti, nepraštanja, tuge, pa i svojih očekivanja.
U meni se probudila sućut za one koji ne poznaju Boga. Htjela sam da i oni dožive da ima Netko tko se o svemu brine i da ne moraju sve sami, da su vrijedni, dragocjeni i ljubljeni, bez obzira što o sebi mislili. Nisam im govorila o Bogu, već sam Bogu govorila o njima i znala sam da On ima svoj način na koji može taknuti njihova srca.
Voditeljica nas je poticala svojim iskustvima, a jedna prekrasna rečenica koju živim od kada sam je čula jest: „Moja odluka, Božja snaga!” Zato se svaki dan iznova odlučujem za dobro, za praštanje, za istinu. To je ono što ja trebam učiniti, a Bog će dati snagu.
Još jedna molitva koju sam naučila u Bljesku, i koju ne propuštam niti jedan dan, je kleknuti i zamoliti Isusa, Mariju, mojega sveca zaštitnika i anđela čuvara da polože na mene ruke i mole za mene. Taj susret duboko liječi, uvodi u slobodu i mir. Svoj put kroz Bljesak opisala bih slikom tihe kiše koja natapa pustinju i pustinja procvjeta. Bljesak je završio, ali avantura života s Duhom Svetim tek počinje.
Ljerka Krajcar, Pula
Od prvog dana, zapravo već od trenutka kada sam donijela odluku da ću ući u Bljesak, onako sva rastresena i svjetovna, kakva sam bila u tom trenutku, u mojoj nutrini zavladao je neki čudesni mir. Međutim, u tijeku te škole otvaranja Duhu Svetomu, povremeno bi taj mir pod pritiscima svakodnevice nestajao pa se ponovo pojavljivao.
Pitala sam se zašto je tome tako i u sebi našla odgovor: kao što biljkama treba puno vode i natapanja dugim kišama da bi ozelenjele i donijele plodove, tako je i mojoj duhovnoj duši trebalo dugotrajnijeg posredovanja duhovne stvarnosti da bi se ona nastanila u njoj. Bog je od mene tražio odluku i spremnost da se odazovem na taj put, a sve ostalo činio je On.
S vremena na vrijeme u meni su se javljali otpori i borbe duha i tijela za prevlast, počesto i nedostatak vizije da će se nešto promijeniti, ali moja ustrajnost i posredovanje Duha naše voditeljice urodili su plodom. Uvjerila sam se da sve što mi trebamo dati Gospodinu jest naše vrijeme i donijeti sebe same, takve kakvi jesmo, a sve ostalo će On učiniti, jer podupire našu nemoć. Točno po završetku Bljeska, osjetila sam kako sam se oslobodila nagomilanog nepraštanja i neprihvaćanja ljudi, a dobila sam novo srce koje prašta i ljubi.
Najbliži ljudi iz moje okoline su se promijenili. Upravo oni koji su ustrajavali u „tvrdoći”, kritiziranju i osuđivanju postali su blagi i puni razumijevanja. Čudesan je taj „Bljesak”, na koji me je zasigurno sam Isus pozvao, a gdje se zaista dobije prava „transfuzija” Duha Svetoga.
Nataša Atlaga, ZMR Split
