Piše: Ines Vranješ
Nedavno sam čula izreku: “Kad ti život da limun – učini limunadu!”
Ova izreka potakla me na razmišljanje o životu.
Svi mi prolazimo kroz razne situacije, kako lijepe tako i manje lijepe, nekad i jako bolne, a možemo ih usporediti s kiselim limunom. Kada nas zadese problemi i nevolje, o nama ovisi kakav ćemo zauzeti stav prema njima, kakav će biti naš odgovor na te situacije.
Poštovani čitatelju ,
promisli sada kako ti reagiraš kada te zadesi neki problem, kada upadneš u neku krizu, bilo osobnu, bračnu, obiteljsku, financijsku,… kada izgubiš čvrsto tlo pod nogama?
Jesi li zagledan/a u problem i ne vidiš rješenje i polako upadaš u tjeskobu, strah, besmisao….
Dopuštaš li da te negativne emocije zaviju u tamu i beznađe ili?
Vjeruješ li da svaka situacija u tvome životu ima neki smisao.
U teškim situacijama gotovo je nemoguće vidjeti smisao, ali prije ili kasnije otkrit ćeš ga.
Život nije statičan već dinamičan i upravo takve situacije čovjeka pokreću da traži iz njih izlaz. Životno iskustvo pokazuje da ne možemo mijenjati nikoga već samo sebe i to ne lako. Mi bismo rado mijenjali druge a to dovodi do sukoba unutar sebe i sukoba s ljudima oko sebe. Slijedi nezadovoljstvo, gorčina, agresivnost, depresivnost. Ali to je poziv da kreneš na put promjene. U koliko ćeš se promijeniti ti, počet će se mijenjati situacije i drugi oko tebe, polako, ali sigurno. Budi strpljiv/a sa sobom ali i s ljudima oko sebe.
Poštovani čitatelju zastani na trenutak i pokušaj odgovoriti na neka važna pitanja.
Koliko poznaješ sebe?
Koji je smisao tvoga života? Kada si doživio/la mir, radost, ponos, dostojanstvo svoje osobe?
Koje vrijednosti u tvome životu njeguješ i razvijaš?
Spoznaja tko sam, odakle sam i zašto živim otvara nove perspektive. Sigurnost da je tvoj život potekao od Stvoritelja koji je u tebe ugradio iste vrijednosti od kojih je i On sam, a to su dobrota, istina i ljubav. U njima je život, radost i mir.
Svaki manjak tih vrijednosti donosi gubitak života, što uzrokuje bol, patnju, beznađe….
Pitanje je sada, poštovani čitatelju za što se ti sam/a u svojoj slobodi odlučuješ, u što vjeruješ, što očekuješ od života, dobro ili zlo?
Čovječe, sve ovisi o tebi!
Kako gordo zvuči riječ čovjek – anthropos, onaj koji gleda prema gore, koji svoj život oblikuje prema vječnim vrednotama, kojemu je važnije “biti” nego “imati”, koji sluša svoju savjest i živi u istini, koji se svim srcem odlučuje za dobre misli, riječi i djela, koji je ponizan i prihvaća kritiku, a ona mu služi za osobni rast i razvoj, koji nije tvrdoglav i zna učiti iz svojih pogrešaka i promašaja, koji poštuje i razumije drugoga ali i sebe samoga, koji prepoznaje svoje emocije i uspije se izraziti mirno bez gorčine i srčbe.
Onaj koji je otvoren Vječnoj Ljubavi, koji osluškuje glas i čuje Njegovu Riječ:
” Ljubavlju vječnom ljubim te”
“Ne boj se jer ja sam s tobom!”
“Ti si moj, moja!”
“ Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim!”…..
Dragocjeni čitatelju,
sada dopusti svome Stvoritelju, apsolutnoj Ljubavi da dotakne tvoje srce, iscijeli svaku ranu i bol koju su ti nanijeli drugi ljudi, ali i one koje si sam/a sebi zadao/la. Prihvati da si krhko i nesavršeno biće.
Vjeruj svome Nebeskom Ocu, dopusti Mu da te podigne, da snage i mudrosti kako ići dalje.
Nisi sam/a, On je uz tebe!
Dopusti Mu da te vodi! I onda kada se tebi čini da je nešto nemoguće, tvoj Stvoritelj ti govori:
“Čovjeku je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće!”
Imaj povjerenja i vjeruj Mu!
