Pripremila: Tajana Philips
U četvrtak 6. 5. u gradskoj knjižnici „Knežija“ hagioasistentica Zrinka Marinović Šarić održala je hagioterapijsko predavanje na temu „Liječiti brak i obitelj“. Pitamo se koja je svrha braka i zašto brak kada smo svjedoci neuspjehu tolikih brakova u suvremenom svijetu i velikom napretku civilizacije. Mladi se teško odlučuju za brak jer se boje gubitka slobode. Čovjek nije svjestan kako je, zapravo slobodno biće i da slobodu doživljavamo iznutra. Ona je sposobnost i dar, ali može biti i opasnost ako se ne znamo opredijeliti za dobro što je i bit slobode, a svrha braka jest iskusiti slobodu. Brak je „privid“ jednog, istinitog, dobrog i ljubavnog zajedništva u kojem bi se čovjek trebao osjećati dobro, činiti i željeti dobro, biti slobodan, osjećati zajedništvo, međutim, u braku doživljavamo razdjeljivanje i nezadovoljstvo. Je li za brak dovoljan samo susret dviju osoba, dano obećanje, djeca i ono materijalno?
Zašto čovjek odustaje od braka i što ga ugrožava?
-Uspoređivanje – nema dobrog ili lošeg braka, postoji samo jedinstveni, originalan i tvoj brak
-Loša iskustva – zbog bolnih sjećanja koja smo upili u djetinjstvu imamo nepoželjnu sliku braka. Bolna sjećanja treba liječiti, a tvoj brak ne mora biti kao nečiji drugi.
-Egoizam – zašto bih nekome služio?
-Mediji – promoviraju slogu i bolje odnose supružnika nakon rastave
-Međuljudski odnosi – u brak ulazimo s našom poviješću, izranjenostima i prazninama. Manjak ljubavi, nježnosti i povjerenja u bazičnoj dobi onemogućava supružnika da nam pruži ono što očekujemo.
-Krivice – nametnute (lažne) i stvarne
-Čovjek je nepoznanica – čovjek ne zna tko je pa ne pozna i ne prihvaća različitosti muškarca i žene
-Izranjenost od suprotnog spola
-Traženje „srodne duše“
Kako obitelj stradava i kako to prevenirati?
-Brak je prioritet – ako brak nema prioritet nad djecom tada će tonuti. Ako su supružnik i brak na prvome mjestu tada će i djeca odrastati u sigurnosti, ljubavi i povjerenju. no potrebno je imati i duhovni prioritet, tj. svijest o tome Tko drži moj brak, Tko me je upoznao sa supružnikom, Tko to vjeruje u mene toliko da mi je povjerio i djecu? Treba ući u novi stupanj povjerenja kako Apsolutna dobrota stoji iza svega.
– Zapuštenost – je manjak posvećenosti. Ako zapustimo sebe kao osobu ne možemo se posvetiti onomu gdje smo pozvani, a pozvani smo u brak. Ako si odgovorno biće, proučavaj i istražuj kako možeš dati sebe. To je onda sebedarje, a to znači dati sebe a ne „od“ sebe.
– Prevelika očekivanja jedno od drugoga – Muškarac može dati od sebe, ali teško daje sebe, dok supruga, majka daje sebe. Muškarac ne može nositi dijete, to je dano ženi, dok je muškarcu dano stajati iza žene i djeteta. To je praiskonska slika i duboko povjerenje koje nam je ukazano kako bi smo se počeli diviti životu.
– Miješanje drugih u brak- Ostajemo duhovno navezani na djecu i kada odu od kuće ili stupe u brak. Bitno je „rezati pupčanu vrpcu“ posebice između majki i sinova i očeva i kćeri. Nemamo prava svojatati djecu jer ih nismo mi stvorili.
– Ne preuzimanje odgovornosti – Umjesto da preuzmemo odgovornost očekujemo od supružnika da to učini. Svatko treba dati ono što može, a bitno je dati sebe.
Čime osiguravamo sebe, brak i obitelj?
-ne možemo sačuvati i spasiti svoje dijete, brak i obitelj unatoč svemu što posjedujemo. A što to možemo dati djeci a da od toga mogu živjeti bilo kad i bilo gdje? Možemo dati nešto bezvremensko i nepokvarljivo. To je svijest o tomu od Koga su i Tko ih to ljubi više nego mi, a to je Bezuvjetna ljubav i istina. Treba jačati povjerenje i vjeru da Netko vodi ovaj svijet.
Nadalje, predavačica ističe kako zbog razdijeljenosti nas od samih sebe i od našega izvora, nismo u stanju doživjeti istinu koja nas drži u odluci za brak. Neznanje i zaborav na onu Dobrotu koja nas je iznjedrila u život ugroza je braku, jer mi smo duhovna bića i imamo antropološko sjećanje na Onoga koji nas je stvorio i bezuvjetno ljubio. Ako supružnik nema tu svijest, treba prihvatiti da on ne može ili ne umije pružiti nam ono za čim čeznemo. Zaključila je pozivom okupljenima: „Supružnika odluči gledati s povjerenjem, ljubavlju i dobrotom, nađi nešto dobro u njemu i zagledaj se u to, a onda mu prilazi u duhu sve dok ne dođeš do njegovih „dubina“ i reci mu „moje dubine te razumiju, nisi samo svoje tijelo i psiha, nego puno više, odlučujem se za tebe, ponovno te odabirem, moje dubine te ljube“. Neka sve u tebi progovori to i on/ona će to čuti, jer jednom ste postali jedno i nerazdjeljivo.
