Iz arhive, piše: Igor Grgić, prof.
Učitelj je vrhunski čovjek u društvu
Ova država od nas živi. Ono što učenik dobije od tebe, to mu ostaje za cijeli život. Jesam li ja profesor na koga će moji učenici biti ponosni, kojega će pamtiti, rado pozdraviti, zbog kojega će htjeti biti vrhunski ljudi…?
Na nama je budućnost Hrvatske. Nitko nam ne može zabraniti da činimo vrhunske stvari, samo mi ne smijemo gledati negativno i govoriti, prepričavati negativno. Željeti biti vrhunski profesor ne znači biti ohol.
Štoviše, upravo se tome raduje tvoja duša i tvoj Stvoritelj i čitav svijet. Ponizan si onda kada hoćeš biti vrhunski profesor, čovjek, kada si se spreman davati za drugoga čovjeka (učenika).
Kako to praktično provesti? Uz pomoć tri riječi – mogu, hoću, vjerujem.
Odnosno, to znači sebi govoriti:
1.Ja mogu biti vrhunski učitelj – zato što mi je moj Stvoritelj dao taj talent i
zato što sam na njegovu sliku stvoren; moja bit je razvijati se; ja sam projekt.
2. Ja hoću biti vrhunski učitelj. Tome da budeš vrhunski raduje se čitava
tvoja duša i čitav svijet oko tebe. Bog ti dolazi pomoći jer si se odlučio za dobro. Suradnja s njime je prava poniznost.
3.Ja vjerujem! Sve se u meni budi; postajem novi čovjek.
Putovi do duhovnog zdravlja = putovi do preobrazbe škole
Biti čovjek, to je ono što nedostaje hrvatskom društvu da bi bilo uspješnije.
Kada je čovjek psihički ili fizički bolestan, svi ga žalimo, a kada je duhovno bolestan, tada ga kažnjavamo.
Današnje je društvo bolesno. Čovjek vodi ratove zato što je duhovno, a ne psihički bolestan. Pitanje je tko liječi čovjeka? Škole imaju neizmjerne mogućnosti doprinijeti duhovnom liječenju čovjeka.
Put preobrazbe se opet događa u tri koraka:
- Spoznaja – najprije treba spoznati kako djeluje naš duh i da svako zlo
dolazi preko čovjekove osobnosti, dakle duhovne duše.
2. Slobodna odluka – odlučiti se živjeti prema duhovnom principu, prema
prirodnom moralnom zakonu utisnutom u čovjeka. Bitna razlika između
psihofizičke i duhovne razine čovjeka jest u tome što se u psihi i tijelu brzo
umaramo, dok nas sve što radimo iz vlastitog duha odmara.
3. Djelovanje
Kada sam započeo raditi kao učitelj u školi, imao sam brojna pozitivna iskustva u primjeni duhovne dimenzije na vlastiti život. Međutim, kada je trebalo primijeniti te iste principe na učenike, počeo sam sumnjati.
Obrat se u meni dogodio kada sam odlučio slijediti ih i u razredu. Zapravo sam spoznao kako je tu moja šansa. Ako je meni pomoglo, pomoći će i mojim učenicima. Tada sam počeo i djelovati.
Učenici koji su bili najnemirniji u razredu, sada su htjeli pratiti nastavu. Često sam imao iskustvo kako su baš oni bili među najaktivnijima na satu. S razredima u kojima je bilo vrlo teško raditi, uspješno sam provodio nastavno gradivo.
Plodove toga rada osjetio sam u simpatiji učenika prema predmetu koji sam predavao, ali i prema meni kao učitelju.
Uopće nije teško promijeniti razred, teško je promijeniti učitelja.
Zašto se onda tako teško mijenjamo? Zato što ne vjerujemo?
A jedan veliki čovjek ljudske povijesti rekao je da je sve moguće onome koji vjeruje. U središtu ovoga članka je učitelj, profesor. Doista, sve je na nama. Ako mi budemo vjerovali, ako se odvažimo, onda će se mijenjati i naše škole. Učenici zaslužuju i trebaju takve učitelje!
Nastavit će se…
Bez mudrih učitelja i profesora nema slobodnog društva.
Naša vizija je otkriti dostojanstvo čovjeku. Pridruži nam se, postani naš pretplatnik, suradnik i podupiratelj hagioterapije. Više informacija na linku za nove i trenutačne podupiratelje.