Tomislav Ivančić, Iz knjige Oče
U DLANOVE SAM TE SVOJE UREZAO
(Za tebe je bio raspet)
Sad ćemo meditirati o Isusu na križu. Pronađi mirno mjesto. Opusti se. Ispred sebe stavi oveći križ, Ali tako da ga možeš bez osobita naprezanja mirno promatrati.Otpusti sve misli i prepusti se posve promatranju križa. Nastoj uočiti svaki detalj na križu. Prepusti se, neka ti sama stvarnost križa govori.
Gledam križ. Zapažam dvije grede. Kao da spajaju svemir u jednoj točki. Gledam okomitu gredu. Kao da silazi s neba i prodire kroz zemlju i kroz sve što postoji. Gledam sad i vodoravnu gredu. Kao da spaja u jedno čitavu zemlju. Gledam sada točku u kojoj se spajaju obje grede. To je sraz neba i zemlje. Sukob neba sa zemljom. Ili poljubac neba i zemlje. Upravo na tom spoju vidim Kristovu glavu. Ona drži spojeno nebo i zemlju. Isusovo tijelo kao da silazi s neba. Raširene ruke ne dopuštaju da on padne. Ruke se grčevito, zadnjim silama naprežu da zadrže tijelo na tom spoju neba i zemlje.
Isus nije htio samo proći zemljom. On se zadržao u grčevitoj borbi da bi spasio prijateljstvo neba i zemlje. On je taj koji nije dao da se raskine zadnja nit toga prijateljstva. On se za njega bori, On donosi Boga zemlji i čovjeka nebu, Motrim to tijelo izmučeno, mrtvo, zgrčeno, ismijano, popljuvano, izbrazdano bičevima, poprskano krvlju. Ali, ono ne uzmiče. Ono je tu. Ono ne prestaje ljubiti i izlijevati nebo na zemlju i odvoditi zemlju u nebo.
Gledam to tijelo u kovitlacu borbe između grijeha i Božjeg smilovanja. Odjednom mi se čini da je križ uzdignut sve do neba. Čini mi se kao da vidim svakog pojedinog čovjeka zemlje na tom križu. Slika okomite i vodoravne grede s tijelom koje u grču vjerno drži spojeno nebo i zemlju, silazi u dubinu moga bića. Osjećam sve jače kako je u meni ta borba. Osjećam kako sam ljubljen. Čini mi se kao da Krist poput diva zaustavlja bujice i valove grijeha da ne poginem. Zatvaram oči i doživljavam da se u meni budi istina svijeta i mene. U kritičnoj točki mržnje i ljubavi, na spoju smrti i života, grčevito se Isus bori za mene.
Gledam to tijelo. To je slika, kip. A stvarnost? Treba od slike prijeći na stvarnost, Stvarno je Isus tako visio. To tijelo nije od gipsa, ono je pravo tijelo od mesa, kostiju i krvi. Gledam svoje ruke. Takve ruke, ali probodene. Noge, probodene. Srce, kopljem probodeno. Glava, izbodena trnjem. Stvarno. Nije to priča.
Osjećam meso Isusovo, krv stvarnu. Želio bih dodirnuti to tijelo, obrisati krv. Oči moje vide kip. Oči pak duše vide tebe, Isuse, živa tu. Ti se grčiš, ti patiš, ti se boriš za mene. Kako to da se nikada ne prenem na taj odvratni prizor tvog raspeća?
Ti mi stavljaš pred oči danas tu činjenicu i želiš mi reći kako me voliš. Kako se ti brineš za mene. Kako ti držiš moju sudbinu u svojim rukama. Ti si od krvi i mesa. Nisi kip, nisi idol, nisi daleka prošlost. Sada si tu preda mnom. Isuse …
Želio bih te primiti na ruke, osloni se s križa na mene, Isuse. Doista, ti si živ, ti si čovjek, ti si prijatelj. U svom srcu upravo kušam tvoju stvarnost na križu. Želio bih obrisati tvoje rane i znoj.
Nakon par minuta otvaram ponovo oči i dok promatram križ, dvije spojene grede i Isusovo tijelo na tom spoju, slušam u dubini sebe samo ove riječi: LJUBAVLJU VJEČNOM SAM TE LJUBIO (Jer 31, 3). I drugu rečenicu: U DLANOVE SAM TE SVOJE UREZAO (Iz 49, 16). Zatim i treću: IMENOM SAM TE ZAZVAO, TI SI MOJ (Iz 43, 1).
Neka te riječi pet do deset minuta odzvanjaju tvojom nutrinom. Zatim, završavajući meditaciju, izmoli mirno: “Dušo Kristova, posveti me, tijelo Kristovo, spasi me, krvi Kristova, napoji me, vodo iz prsiju Kristovih, operi me, muko Kristova, okrijepi me, o dobri Isuse, usliši me, među rane svoje sakrij me, ne daj da se odijelim od tebe.”
Time završi meditaciju. Udahni duboko i neka stvarnost Kristove ljubavi prati tvoj dan.
https://hagio.hr/uncategorized-hr/otvorena-kampanja-za-otkup-prava/
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
