Piše: Tomislav Brejar
Mora se znati tko je gazda! Treba malo njima pokazati tko je glavni! Oni traže gdje su naše granice, testiraju nas!
Neke su od ,,normalnih” svakodnevnih izjava koja se tiču odgoja djece. Često bi znao vikati na djecu. Moram biti autoritet, mislio sam. Ne mogu dopustiti da budu razmažena. Kao mali tata bi rijetko vikao na mene. Možda se sjećam samo par navrata.
Uz to što sam suprug i roditelj kandidat sam za člana zajednice Molitva i riječ. Dio naše formacije sastoji se od polaganja ispita iz određene literature. Dok sam pripremao jedan od njih naišao sam na poglavlje karakter, dio gdje se opisuje blagost me je do srži dotaknuo.
Blagost je čovjekova sposobnost da uvijek reagira strpljivo, mirno,…
Srdžba naprotiv onemogućuje rješenje problema. Srdžba razara međuljudske odnose i
vrijeđa ljude i Boga. Čovjeka čini zlim, a njegovu okolinu nesretnom i
prestrašenom. (ANTROPOLOGIJA PATOLOGIJA TERAPIJA – str. 51) Tomislav Ivančić
Pogodio me ovaj dio da srdžbom, shvatio sam da tako vrijeđam Boga i ostavljam djecu prestrašenom!
Tada sam odlučio prihvatiti blagost. Tada sam jednostavno prihvatio da je dobro jače od zla i da se ne može vikanjem i grubošću postići rezultat.
Od tada više ne vičem na djecu. Uvijek se nađe način kako da djeca poslušaju, a da se to postigne na blagi način.
,,Matej, koliko još traje crtić? Ok, ajd kad to završi, molim te idi peri zube pa ćemo na spavanje.”
,,Dečki, nemojte biti neposlušni nego budite poslušni.”
I stvarno vidim da se može odgajati blagošću.
Djeci je bolje, meni je lakše.
